Nemojte ništa činiti “na silu”.
Prvo provjerite je li vaše dijete uopće spremno za izlazak iz pelena, može li iskomunicirati svoje potrebe, je li ono spremno. Uvijek krenite s ohrabrenjima i podrškom. Ako dijete odbija izaći iz pelena, pritisak s vaše strane samo će stvoriti napetu atmosferu i izazvati novi otpor kod djeteta. Osim toga, tako možete kod djeteta stvoriti negativne asocijacije povezane s kupaonicom koje kasnije može biti teško izbrisati, a osim toga, dijete može odbiti prazniti crijeva ili mokriti, a to je za njega štetno. Ovom razdoblju učenja pokušajte pristupiti kao što ste pristupali drugim vještinama, poput sjedenja, hodanja i učenja govora.
Ne počinjite skidanje iz pelena u razdobljima stresa.
Čak je i dobar stres loš stres kada je riječ o skidanju iz pelena. Vjenčanja, dolazak novog djeteta, odmor… sve to vašem djetetu može biti jednako teško kao i razvod, smrt ili preseljenje. Ako se u vašem životu trenutačno događa bilo što veliko, sačekajte s izlaskom iz pelena. Sačekajte da se stvari malo smire i da se uspostavi normalan tijek aktivnosti. To izaziva osjećaj sigurnosti u djetetu i pomaže mu da se pelena riješi u trenutku kada postoji uobičajena struktura i rutina.
Ne postavljajte rokove u kojima dijete treba odbaciti pelene.
Mala djeca ne reagiraju dobro na rokove i nemaju koncept vremena kakav imaju odrasli. Imajte realistična očekivanja ili ih, ako je moguće, posve zaboravite. Programi koji obećavaju da će se vaše dijete skinuti iz pelena za samo tri dana ili čak 100 dana ne uzimaju u obzir djetetovu individualnost. Svako dijete ima vlastiti temperament i svoj skup vještina pa ne postoji jedinstvena metoda koja odgovara svima. Programi koji koriste rokove često podrazumijevaju određene kaznene mjere, nefleksibilni su ili – često – treniraju roditelje umjesto djeteta. Zbog toga se roditelji i djeca osjećaju loše i frustrirano kada ne uspiju ispoštovati rokove. Osim toga, teško je u jedan program staviti sve osobitosti obiteljskog života i napraviti isti program za obitelj s oba zaposlena roditelja, obitelj s više djece, djecu s posebnim potrebama, blizance ili razvedene roditelje. Kada birate metodu, provjerite je li fleksibilna. I možete li je uklopiti u svoj život.
Ako djetetu “pobjegne”, nemojte se ponašati kao da je smak svijeta.
Jedan ključan dio skidanja iz pelena jest – to je dio života. To je prirodan proces i obavlja ga svako živo biće, od životinja do ljudi. Nezgode se događaju i kada se dogode, to je samo dio procesa. Stavljanje prevelikog naglaska na nezgode dovodi do novih nezgoda. Budite mirni, uključite dijete u čišćenje i čekajte sljedeću priliku da koristite kahlicu.
Nemojte koristiti odjeću s kojom se dijete teško snalazi.
Zaboravite na složene odjevne kombinacije, hlače s previše gumbića, suvišne pojaseve i slične stvari – vaše se dijete jednostavno neće stići skinuti kada osjeti potrebu za odlaskom na toalet, posebno u prvo vrijeme. Odaberite odjeću koja se lako skida: haljinice, suknje, hlače s elastičnim strukom, trenirke, kratke hlače. Ako je toplo i ako se osjećate dobro s time, pustite dijete da trčkara u donjem rublju ili golo – tako se najbrže svladava vještina odlaska na kahlicu.
Ne popuštajte vanjskim pritiscima.
Vanjski pritisci dolaze iz mnogo izvora: od baka i djedova, drugih mama u vrtiću, teta čuvalica, supružnika. Imajte na umu da su bake i djedovi prepuni mudrosti o odgoju, ali da neki njihovi savjeti danas jednostavno ne zvuče dobro. Primjerice, prisjetite se da vaši roditelji vjerojatno nisu koristili auto-sjedalice, a mnogi su odgojeni u uvjerenju da “malo vina” djetetu ne škodi.
Kada je riječ o drugim roditeljima, vrijede ista pravila za izbijanje zubića, puzanje, hodanje, govorenje. To su vještine koje dijete uči i uči ih u svoje vrijeme, kada mu najbolje odgovara. Jednostavno se oduprite porivu da se natječete s drugim roditeljima jer natjecanje ne završava sa skidanjem iz pelena: vaše dijete još čeka učenje pisanja, čitanja, vožnje…!
Kada je o vrtiću, odnosno jaslicama riječ, porazgovarajte s odgajateljicom. Moguće je da jaslice uvjetuju skidanje iz pelena za prelazak u stariju grupu, ali pokušajte zajedno s odgajateljima osmisliti strategiju izlaska iz pelena.
Ne očekujte odmah suhe noći.
Općenito govoreći, kontrola mokrenja dolazi prije kontrole pokreta crijeva, a suhe noći dolaze na samome kraju. Normalno je da se noćno mokrenje događa kod djece sve do 4. godine. Kod mnoge djece noćna kontrola mjehura nije nešto što dolazi brzo i jednostavno, no nije nužno riječ o medicinskom problemu. Liječnici navode dva uzroka noćnih mokrenja: prvi je nedovoljna razvijenost mjehura koja uzrokuje nesposobnost zadržavanja urina cijele noći, a drugo je nedostatak svijesti da postoji potreba za mokrenjem i da treba ustati i otići na toalet.
Ne odbacujte djetetove strahove.
U vremenu navikavanja na kahlicu, djeca mogu razviti strahove, a ti su strahovi jednako veliki kao i bilo koji strah odrasle osobe. Djeca možda ne razumiju mehaniku toaleta pa ih odlazak na toalet može užasavati. Ako dijete samo jednom ima neugodno iskustvo u toaletu (posklizne se pa mu guza dotakne hladnu keramiku zahodske školjke), to ga može vratiti nekoliko koraka unatrag. Neka djeca imaju problema s izbacivanjem stolice. Rješavajte pažljivo te strahove. Razgovarajte o njima i pazite da se dijete ne osjeti posramljeno ili nevažno.
Imajte na umu da su za mnogu djecu pelene određena sigurnost. To je vrijeme kada su roditelji intimni s djecom i paze na njihove potrebe. To ne znači da trebate dopustiti da se stalno krećete između pelena i kahlice, ali znači da možete pokazati razumijevanje za proces koji dijete prolazi. Ponekad djetetu nedostaje bliskost s vama – potrudite se dati mu pažnje i nježnosti.
Ne brinite toliko.
Stvarno. Vjerojatno ste to dosad milijun puta čuli, ali istina je: prilično je nevjerojatno da će vaše dijete otići na fakultet u pelenama. Ne brinite toliko: možda će potrajati, ali svako dijete nauči ići na toalet samostalno.
