Dobar sluh je važan za razvoj djeteta. Da bi moglo normalno da živi i raste, da uči jezik i govori, da kontaktira sa bližnjima, da bi išlo u vrtić i školu, da bi se igralo i družilo sa vršnjacima. Ukoliko ne čuje dobro biće mu otežano, kako se to stručnije kaže, usvajanje vitalnih životnih vještina. Srećom postoji mnogo načina da se detetu pomogne da se izbori sa oštećenim sluhom.
Ali, za početak je bitno da se ustanovi da mališan ne čuje dobro. Dakle, prvi korak je prepoznavanje problema i to što je pre moguće, s obzirom da se dijete intenzivno razvija tokom prve tri godine. Zato roditelji u tome imaju vrlo značajnu ulogu i – zadatak. Da otkriju problem i potraže način da se on riješi.
Ako audiolog odredi nošenje slušnog aparata, redovne kontrole će pomoći da aparat bude valjano podešen i prilagođen malom pacijentu. Ipak, prije toga, podsjetimo se kako se prepoznaju teškoće mališana sa oštećenim sluhom. Da li samo ako ne reaguje kada ga zovete po imenu? Vjerovatno – da, ali ima još pokazatelja i korisnih savjeta. Evo kojih.
Ako dijete ne reaguje na igračku koja “pjeva” i zveči…
Iako laicima ne zvuči uvjerljivo, stručnjaci mogu pouzdano i brzo da ustanove postojanje smetnje koja sprječava dijete da komunicira sa okruženjem. Makar ono imalo svega šest mjeseci pa i manje. I ne umije da kaže šta ga muči.
S obzirom da se zna kako bi na buku, iznenadni zvuk ili igračku koja “pjeva” ili zveči dete trebalo da reaguje – a ono ne reaguje, specijalista ljekar je na dobrom putu da ustanovi kakvo mu je stanje sluha. I još važnije: da pomogne da se nešto promijeni. Uprkos svim objašnjenjima uvijek u našim glavama ostanu nedoumice.
Ako su slušni aparati tema koja vas zanima a nemate koga da pitate o njima, sigurno nećete ostati uskraćeni za mnoga dragocjena objašnjenja. Recimo, informišite se o slušnim aparatima na specijalizovanom portalu i saznajte mnogo korisnih stvari.
Slušni aparati sve kvalitetniji i funkcionalniji
Na sajtu posvećenom sluhu i slušnim aparatima objašnjena je i večita enigma da li naučnici mogu da konstruišu aparat koji bi zamenio čovjekov složeni slušni sistem. Za sada – ne jer ljudsko uvo još ne uspijeva da zamijeni ni jedan uređaj.
Ipak, nema sumnje da su moderni modeli slušnih aparata mnogo napredniji od svojih prethodnika, funkcionalniji, lakši, što znači da mogu da oplemene život osoba koji ih koriste. I djece i odraslih.
Ove optimistične informacije o aparatima koji postaju sve kvalitetniji i prilagođeni korisniku, ipak prati pojašnjenje da onaj nevidljivi još nije napravljen. Jesu diskretni, ali nisu nevidljivi jer ih je nemoguće sakriti u potpunosti unutar ušnog kanala. U protivnom bi se gubio kvalitet zvuka a i anatomija ušnog kanala to baš ne dozvoljava.
Šta ukazuje da beba ne čuje dobro…
Ipak, vratimo se djeci i njihovim problemima sa sluhom, prije nego što im audiolozi pomognu da uz pomoć aparata ćuju svoje okruženje. Iako je bebama koje još nisu navršile šest mjeseci teško prepoznati oštećenje sluha, posebno ako je ono blago, ima znakova koji roditeljima pomažu da prepoznaju mogući problem.
Prije svega ako dijete ne reaguje na zvuk i muziku, koju mu mama ili tata puštaju, ili ne okrene oči u pravcu iznenadnog zvuka, možda bi trebalo konsultovati lekara. Beba bi trebalo da prepozna mamin glas i odgovori na njega tako što će da se nasmeši ili prestane da plače.
S obzirom da je okruženo igračkama dijete bi trebalo, ukoliko dobro čuje, da primeti one koje proizvode neki zvuk, da na njih reaguje zadovoljno, radosno ili uznemireno.
… šta bi moglo da muči dijete sa navršenih godinu dana…
Već za prvi rođendan dijete bi moralo da reaguje na svoje ime i obraćanje ili dozivanje nekoga iz okruženja. I ne samo to. Za očekivati je da se okrene i pogleda u pravcu odakle dopire poziv ili zvuk.
Sa godinu dana mališa bi trebalo da razume i odgovori na jednostavne reči i pitanja poput “ne”, “još?”, “gore”. “dole”, “tata”, “mama”. Isto tako trebalo bi da makar kratko sluša dječju pjesmicu, možda priču koju mu neko čita ili pokazuje u slikovnici.
Očekuje se i da sa napunjenih godinu dana dete sa mamom, bakom, starijim bratom ili sestrom igra dečje igre, tapše, prepoznaje muziku, glasove. Isto tako trebalo bi da pokušava da “izgovori” neku prvu reč.
…ili kao dvogodišnju devojčicu ili dečaka
Dvogodišnjak ili dvogodišnja djevojčica već izgovara dosta riječi, imenuje predmete u dječjim knjigama ili oko sebe, odgovara na poziv “idi ili dođi kod bake”, “vidi macu”, “podigni lutku i daj mi”.
Ako “čita” svoju knjižicu prepoznaje slike, dijelove tijela koje djetetu pokazujete, odgovara na pitanja “šta je to?”, “ko je ovo?”, “gdje je kuca?”. Bude i smiješnih izjava poput “deda, gore!”, “nema mlijeka, nema banana” ukoliko mališi ne bude dozvoljeno da pije i jede nešto po njegovoj volji prije ručka.
Ukoliko je dete još starije i sa tri navršene godine ne uspijeva da sastavi kratke rečenice, ne uspijeva da razgovara i razume ljude koje poznaje, ne orijentiše se u prostoru i ne shvata šta je gore, dole, malo ili veliko – uzbuna je neminovna.
Sluh slabi zbog nasljednog faktora, česte upale ušiju
Nije na odmet podsjetiti se i šta su mogući uzroci problema sa sluhom. Prije svega može biti reč o porodičnoj istoriji oštećenja sluha. Problemi mogu da nastanu kao posledica prevremenog rođenja djeteta ili komplikovanog porođaja, čestih upala uha, povrede glave, meningitisa ili upotrebe nekih lijekova.
Ustanovljeno je da oko 70 procenata djece do šeste godine ima bar jednom upalu uha i ona, ukoliko se ne liječi, može da se loše odrazi na sluh, što onda uspori govorno-jezički razvoj djeteta. U Srbiji se u nekim porodilištima radi neonatalni skrinig, kao prvi test za provjeru sluha novorođenčadi da bi se u najranijem uzrastu utvrdilo da li je sluh bebe u redu.
Obazrivost se podrazumijeva i kasnije. To znači puno priče sa djetetom, iako ono ne govori, mnogo pjesmica, “čitanja” slikovnica, a što manje televizije i ako je ikako moguće bez dječjih klipova sa mobilnog telefona. To je inače savjet i pedijatara i psihologa. Pa evo i naš, uz sve opisane načine da provjerite sluh svom mezimcu.