Evo kako jedna mama opisuje svoj doživljaj poroda.
“Porodila sam se. Prošla sam kroz porod bez lijekova, što znači da sam osjetila sve osjećaje koje sam trebala. Sve što ste ikada pročitali osjetila sam i govorim vam iz iskustva prvorotke.
Prvo zaboravite sve što ste zamislili kao popravljanje zuba bez anestezije ili amputacije u toku rata – bol nije takva. Od 17 sati poroda koje sam prošla, samo je jedna minuta bila onakva bol kakvu sam zamišljala. Ostatak je bio kao neki grčevi u crijevima u kraktim intervalima kojim se intenzitet konstantno povećava.
Brinula sam se da će kontrakcije biti prejakog intenziteta (najgora bol koju sam osjetila), ali bol je je bila nefokusirana. To je velika bol, ali nekako uvrnuta. Izgleda kao grčevi ali nimalo milosrdno. Trud nakon truda, bez stanke.
Kada dođeš blizu kraja (16 sati za mene), osjećaš se kao peškir koji se toliko uvrnuo sam oko sebe. Tvoja crijeva počinju zapošljavati ostatak tvog tijela i ti želiš pobjeći, kao kada si mahmuran.
Stvarni izlazak bebe je najlakša bol koju ne primijetiš – jer traje do dvije minute. Zaplakala sam, ali bol nije bila toliko duboka.
Najviše uznemiravajuća bol bila je kada je iglom sestra počela šivati. Tu bol osjećate baš onako kako zamišljate.
Sve u svemu, bilo je to strašno iskustvo. Nema drugog načina da to opišem. Kada bi mi neko ponudio 50.000 dolara i da provedem 18 sati sa strašnom stomačnom gripom, rado bih to učinila. Ne želim porediti dijete sa novcem i reći da je dijete nagrada za bolni porod, ali želim objasniti da nije toliko nezamislivo. Bol je jedinstvena, ali ne i nepretrpljiva.
I ako se stvarno pitate, sigurno ćete izdržati.”