Blog Quantum of Science privlači pažnju publike već neko vrijeme, a razlog za to su tekstovi koji kritički pristupaju brojnim svakodnevnim temama te koji se baziraju isključivo na naučno zasnovanim argumentima, odnosno na analitičkom pristupu. Ono što je također odlika tekstova jeste svaki otklon od proizvoljnog i površnog pristupa temama koje se tretiraju, pa je sve nabrojano navjerovatnije razlog da se publika o različitim temama rado informiše na ovom blogu.
Autorica bloga je Jelena Kalinić, svestrana osoba koja je završila studij biologije te studij ruskog jezika i književnosti, a pored pisanja na blogu aktivno radi na projektu promocije nauke među osnovnoškolcima.
Šta je to uticalo na vas da krenete (dodaćemo uspješno) različitim akademskim pravcima?
Jednostavno – nisam željela raditi odmah nakon diplomiranja na biologiji. Željela sam postati asistent na matičnom fakultetu, ali kako su moji profesori odlučili da to mjesto daju nekome slabijih sposobnosti i prosjeka ocjena, nisam željela raditi kao tehničar u laboratoriji za mizernu platu niti u firmi za deratizaciju – posao koji mije ponudio Biro za zapošljavanje, nego sam odlučila da proširim svoje znanje i sposobnosti. Naravno, upis na drugi fakultet mi je oduzeo „privilegije“ Biroa, te sam na kraju ostala i bez zdravstvenog osiguranja, ali sve su to minorne tegobe u odnosu na nagradu koju vam daje proširivanje vidika i znanja.
Vaš blog Quantum of Science bavi se različitim temama iz svakodnevice. Kako je nastao blog i s kojim razlozima?
Prvo sam pokušala objasniti domaćim medija kako je neophodno da imaju stručno obrađenu oblast nauke. Neko vrijeme sam pisala za Al Jazeera Balkans, nadajući se da će oni shvatiti tu potrebu, međutim nisu. Pisala sam i za par portala, međutim, portali pokušavaju tekstove dobiti besplatno. Predložila sam i N1 da se rade profesionalne vijesti iz nauke. Nažalost, mediji su ostali potpuno gluhi i neosjetljivi na problematiku promocije nauke te su nastavili sa lošim i neprofesionalnim, senzacionalističim izvještavanjem iz ove oblasti. Zato sam pokrenula blog, a sa ovog bloga, između ostalog, kritikujem medije za neprofesionalizam u oblasti izvještavanja o nauci.
Možete li nam ukratko reći nešto o vašem projektu popularizacije nauke, i kakav je odziv publike?
Projekat populariziranja nauke je nastao kao direktna posljedica uključivanja Fonda otvoreno društvo u rad bloga svega nekoliko mjeseci nakon nastanka bloga Quantum of Science, početkom 2015. godine. Kako FOD sponzorira blog, tako smo ja i ljudi iz FOD došli na ideju da Quantum funkcionira u sklopu projekta Školegijum, koji se bavi obrazovanjem te da ja počnem držati seriju javnih predavanja po školama koje sarađuju sa FOD kroz projekte i razgovaram sa djecom o nauci, pokazujem im značaj nauke u svakodnevnom životu i učim o tome zašto je bitno razumjeti nauku.
Tako se taj projekat proširio te sada gostujem ne samo u osnovnim, nego i u srednjim školama. Javna predavanja nisu ograničena na područje Kantona Sarajevo, nego nalazimo načine da se otputuje i u druge dijelove BiH niti su ograničena samo na škole koje sarađuju sa FOD – da biste u školi imali ovakvo predavanje, javite se u inboks FB stranice Quantum of Science, ili ostavite komentar sa mailom na bilo kojem tekstu bloga.
Da li smatrate da su udžbenici koji se danas koriste u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju dovoljno kvalitetni?
Neki od ovih udžbenika ne zadovoljavaju ni osnovne kriterijume kvaliteta – puni su pravopisnih grešaka, štamparskih grešaka čak i na ključnim riječima, nejasnih, malih i zamrljanih ilustracija, lošeg stila, tautoloških objašnjenja i nejasnoća, pa čak i materijalnih grešaka. Ne može se utvrditi da li su gori udžbenici za srednje škole ili za osnovne. Uglavnom, zastarjeli su, ne prate zbivanja u nauci i nove naučne spoznaje. U udžbeniku za 4. razred osnovnih škola jednog izdavača, piše da se Sunce ne kreće, a kreće se zajedno sa cijelom našom galaksijom, dok se iznad natpisa „organi za razmnožavanje muškarca“ nalazi shema ženskih spolnih organa. Nastavni planovi tjeraju učenike srednjih škola da uče genetiku prije nego što su naučili išta o citologiji. Sve je nelogično i kao da je cilj ovih udžbenika stvoriti ljude koji će umjeti samo reproducirati tekst i slušati, a ne racionalno misliti svojom glavom.
Znamo da se vi, kao osoba sa naučnim pristupom, zalažete za vakcinaciju. Međutim, zašto je danas sve više onih koji se protive vakcinaciji i da li bi to u konačnici moglo biti štetno po čovječanstvo?
Antivakcinalni pokret je posljedica sve više prisutne globalne iracionalnosti i neukosti. Čak i neki ljudi koji su univezitetski obrazovani postaju dijelom ovog pokreta, a to je posljedica različitih oblika indoktrinacije i unutarnje nesposobnosti za racionalno razmišljanje. Naravno, ovdje ne tvrdim kako vakcinisanje može biti sasvim bez posljedica – upalne reakcije i alergije nisu rijetkost nakon vakcinisanja, izgledaju teško, ali, uz kontrolu, nisu opasne. Tačno je da se becežeitis može dogoditi, kao što je tačno da postoje slučajevi kada su ljudi dobili polio nakon vakcinacije. Ipak, vakcine protiv polia su usavršene i nekoliko zadnjih decenija i ovakvi slučajevi su sve rjeđi. Treba znati da postoje jedinke koje zaista ne smiju primiti vakcinu, usljed oslabljenog imuniteta, recimo ako primaju hemoterapiju te da mala djeca koja su ispod dobi predviđene kalendarom imunizacije nisu zaštićena od zaraze i štitimo ih mi koji smo vakcinisani, svojim grupnim imunitetom.
Vakcinacija nije stvar pojedinca i pravo izbora – to je stvar države i prosperiteta jedne države te ne može ovisiti o ličnim pravima i slobodama. Slobode pojedinca podrazumijevaju i socijalni ugovor sa državom te stvari koje pojedinac mora učiniti za državu. Stoga apelujem na roditelje da o vakcinama razgovaraju sa pedijatrima, da shvate kako njihovo nevakcinisano dijete može uništiti život jedne druge porodice i budu odgovorni. Također, apelujem na pedijatre da odvoje više vremena za roditelje i djecu, da savladaju vještine razgovora i informisanja te apelujem da nam je potrebno još više mladih pedijatara kako bi se povisio nivo ove medicinske usluge.
Svaki dan susrećemo se s raznim mišljenjima oko ishrane, jedan dan je popularna proteinska, drugi dan vegetarijanski, treći veganska… Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
Često su ovi načini ishrane čisto pomodarstvo i dešava se da ljudi sami sebe ubijede kako ne mogu jesti određenu vrstu hrane. S druge strane, postoje ljudi koji zaista ne mogu jesti mlijeko ili gluten. Vegetarijanstvo i veganstvo su stvar ličnog izbora. Proteinske dijete mogu biti opasne za bubrege. Zapravo, ne vidim problem u svemu tome – jedini problem jeste nametanje skupih, fancy namirnica koje zapravo nisu ništa hranljivije od konvencionalnih.
I za kraj, kako izgleda jedan radni vaš dan?
Zahvaljujući free-lance statusu koji namjeravam očuvati, budim se prilično kasno, oko 10. Pijem čaj, jer mrzim kafu, a potom radim šta mi je volja. Tek navečer radim na blogu. Naravno, ovaj rad podrazumijeva ne samo pisanje, nego i mnogo čitanja. Zapravo, čitanje je jedna od rijetkih stvari koje zaista cijenim u životu, pored, recimo, izležavanja na suncu, dana na planini ili uz more. To je tih par stvari koje me usrećuje, ostalo mi ne predstavlja posebno značajan dio života. Zapravo, svaki moj dan je ujedino i godišnji odmor i radni dan. Vikende nemam, jer ovo što radim za blog podrazumijeva čitanje naučnih radova i stručne literature čak i preko vikenda. Slobodu što nemam nadređenog, plaćam time što se moram žestoko dokazivati i raditi 24/7.
