1.Draga Andrea, do sada smo te poznavali kao urednicu časopisa, odnedavno vas prepoznajemo opet kao urednicu ali ovoga puta bloga Enina mama. Možeš li nam reći otkud se rodila ideja za blogom Enina mama i odakle naziv Enina mama?
– Ideja se rodila odmah nakon rođena moje kćerke Ene, prije tri godine. Zbog nedostatka vremena i obaveza oko posla i male bebe nisam mogla ideju sprovesti u djelo. Kako je vrijeme odmicalo tako je želja za blogom postajala veća jer sam imala mnogo tema koje sam htjela podjeliti s drugima. U julu mjesecu ove godine odlučila sam poduzeti sve da to bude onako kako sam zamišljala. Pripreme su trajale dva mjeseca jer sam morala istražiti sve detalje i pronaći najbolji vizuelni identitet. Tu je bila organizacija i oko fotografija koje su sastavni dio bloga. Naziv Enina mama vezan je za jednu anegdotu. Naime, moja dobra prijateljica je pravila spisak za rođendan svoje kćerke i na spisku sam vidjela da piše Ena i Enina mama. Pitala sam je ko je to, a ona mi je objasnila da sam to ja i da se mogu pozdraviti sa svojim identitetom i pravim imenom. Na instagramu sam od samog početka Enina mama i skoro me više niko ne zove Andrea. (smijeh)
2.Koje su to teme koje obrađuješ a i koje ćeš obrađivati na svom blogu, o čemu sve zanimljivom ćemo to čitati u narednom periodu?
– Na blogu trenutno imam rubrike u kojima obrađujem teme iz oblasti mode, ljepote, zdravlja, ishrane, putovanja i rubriku mix box u kojoj je smješteno sve ono što se tiče odgoja i izazova svake majke. Od nedavno sam uvela i rubriku „O majčinstvu sa…“ u kojoj ću svaki mjesec, sa jednom mamom pričati o svemu onome što svaka od nas razumije…o trudnoći, dojenju, porodu i svim stvarima s kojima se susrećemo kao majke. Tako ćemo Ena i ja iskorisiti priliku da se vidimo sa sjajnim mamama i njihovim mališanima, te da kroz igru razmijenimo iskustva i savjete i prenesemo to svima koji me prate.
3.Blog je nešto što je danas postalo primarno većini ljudi, rado se čita, rado se reklamira, rado se pristupa pisanju istog, ali koliko ustvari vremena blog oduzima i da li se od bloga može živjeti u BIH?
– Blogging je u svijetu postalo zanimanje od kojeg se može izuzetno dobro živjeti. Klijenti su prepoznali značaj blogera i influensera i radije svoj novac usmjeravaju u takav vid promocije. Sve je transparentno; brojevi pratilaca, statistika, broj pregleda svakog članka… Kod nas još uvijek nije zaživjelo onako kako je to u susjednim državama i u svijetu ali se nadam da uskoro hoće.
Istina je da blog može pisati svako ali vrijednost se ipak ogleda u tome koliko se profesionalno pristupa istom. Moja olakšavajuća okolnost jeste činjenica da sam godinama u svijetu novinarstva i uredništva i tačno znam koje elemente moram ispoštovati da bi to bilo na nivou i vrijedno čitanja.
Kada sam pokretala blog nisam se fokusirala na komercijalizaciju niti idem u tom pravcu da mi ovo postane primarno zanimanje. Dakle, ovo shvatam isključivo kao hobi koji radim s mnogo ljubavi. Onaj ko prepozna vrijednost, a do sada jesu mnogi i odluče da se njihova priča nađe na mom blogu, rado ću uspostaviti saradnju.
Ipak postoje neke stvari kojih se čvrsto pridržavam, a to je da nikada neću pisati i promovirati nešto u što i sama ne vjerujem. Povjerenje čitatelja se lako izgubi i ne postoji novac za koji bih pisala riječi hvale o nečemu što zaista ne vrijedi. Nikada neću reći da je nešto dobro jer ne bih voljela da meni neko savjetuje ono što ne valja.
4.Da li se imaš namjeru vratiti svom primarnom zanimanju ili će ipak to sada da bude blog?
– Naravno jer sam se prvenstveno školovala da se bavim novinarstvom, a ne bloggingom. Prije dva mjeseca sam napustila posao, prošlo je dovoljno vremena da neke stvari postavim na svoje mjesto, da blogu postavim neke temelje i sada je vrijeme da pronađem posao i posvetim se novim poslovnim izazovima.
5.Kako se Ena snašla u glavnoj ulozi na blogu?
– Ena je od rođenja navikla da je stalno slikam i sada smo došle u fazu kada sama traži da je fotografišem. Nemam problem ni kada smo u studiju jer zasita hoće surađivati, bez ikakvog negodovanja. Obično od svega toga napravimo super zabavu pa joj ne bude dosta ni kada se fotografisanje završi. Uvijek traži da ostanemo još. (smijeh)
6.Šta se to promijenilo u tvom životu otkako si postala mama preslatke djevojčice?
– Mnogo toga. U početku sam se baš loše snalazila jer se nisam mogla pomiriti sa činjenicom da više nema spavanja kada mi se spava, nema slobodnog vremena u kojem bih radila što poželim. Prioriteti su potpuno usmjereni prema njoj. Shvatila sam kasnije da je ključ u dobroj organizaciji i u postizanju reda kada je riječ o njenim obrocima, spavanju i svemu ostalom. Moram biti iskrena pa sam ja jedna stroga mama sa vojničkim režimom i za sada to dobro funkcionira. Najsjajnija stvar kod majčinstva je ta što ne postoji toliko loš dan koji ona svojim osmijehom i zagrljajem, kada dođem kući, ne može popraviti. Neke sitnice koje su me ranije pogađale sada su potpuno beznačajne i život je dobio potpuno drugu dimenziju.
7.Da li je ti je bilo važno da održiš idealnu težinu tokom trudnoće i poslije poroda?
– Imam tu sreću ili nesreću da sam oduvijek bila mršava. U srednjoj školi sam baš bila grozno mršava, a i tokom fakulteta. U trudnoći nisam mnogo marila za kilažu i jela sam apsolutno sve. U drugom stanju sam ostala sa 53 kg, a na porod sam otišla sa 70 kg. Kući sam se vratila sa 63 kg i za dva mjeseca sam se vratila na kilažu koju sam imala prije trudnoće. Brzo dobijem ali isto tako brzo i izgubim pa se ne opterećujem mnogo.
8.Prvi susret s bebom majke opisuju na različite načine. Kakvo je bilo tvoje iskustvo?
– Rodila sam na carki rez jer gospođica Ena nije željela izaći prirodnim putem. (smijeh). Tokom operacije izgubila sam dosta krvi i bila sam mnogo iscrpljena danima. Sjećam se trenutka kada su je donijeli u sobu, umotanu u dekicu ispod koje je virila gusta crna kosa. Mislila sam da su pogriješili jer sam bila ubjeđena da je ćelava i takvu sam je i očekivala.
Osjećaj je prekrasan ali moram biti iskrena da nisam na samom početku osjećala nikakvu pretjeranu konekciju kao što to neke mame prezentuju. Trebalo nam je vremena da se upoznamo kada smo došle kući. Generalno ne volim to forsiranje kako je osjećaj neopisive ljubavi od samog početka, jer se onda majke koje to nisu doživjele osjećaju loše i nameće im se osjećaj krivnje. Svaka mama doživljava prvi susret sa svojim djetetom na drugačiji način i sve je to normalno bilo da je u startu enormna ljubav ili da je osjećaj zbunjenosti.
9.Majčinstvo je sigurno jedna od najljepših uloga koju jedna žena može doživjeti. Možeš li nam ukratko reči šta za tebe znači majčinstvo?
– Konstantni izazovi, vrijeme kada stalno preispitujete da li radite dobro ili pogrešno…Majčinstvo je jako težak „zadatak“ jer odgojiti dijete u današnje vrijeme veliki je izazov. Tu su opet oni sjajni trenuci kada gledate prve korake, slušate prve riječi i radujete se kada poraste toliko dovoljno da može sama upaliti svjetlo u sobi.
10.Postoji li neka tajna uspješnog braka, neki recept koji bi podijelila s našim čitaocima?
– Sa svojim suprugom sam bila sedam godina u vezi prije nego smo se vjenčali. U martu iduće godine punimo 11 godina od kako smo skupa. Pored razumijevanja, prijateljstva i uživanja u stvarima koje vas skupa čine sretnim potrebno je imati i ono vrijeme u kojem svako od supružnika uživa u onome što ga lično ispunjava. Brak nije vezati se 24 sata jedno za drugo nego imati vrijeme i za prijateljice, šetnju i ručak sa mamom, sestrom ili bratom, za odlazak u shopping ili u spa. Bez stege, ljubomore i nepovjerenja.
Eninu mamu možete pratiit na:
Blog: eninamama.com
FB page: https://www.facebook.com/eninamama/
Instagram: enina.mama
