Stidljivo dijete vuče tanke linije, a energično čvrsto pritiska olovku. Mali maštoviti sanjari više vole oble linije, dok dinamična djeca češće biraju ravne.Strastvena djeca koriste tople i žive boje: žutu, narančastu, crvenu. Miran i blag karakter voli hladne boje: modru i ružičastu.
Kad šestogodišnje dijete koristi mnogo plave boje, znači da ima razvijenu svijest i da prihvata činjenicu da odrasta.
Crtež je odraz njegove okoline. Način na koje dijete koristi prostor na papiru,ukazuje na njegov odnos prema okolini.
Ako je crtež na lijevoj strani, dijete je privrženo majci i prošlosti. Daje li prednost desnoj strani, osjeća se bliže ocu i žuri u budućnost.Ravne linije prema gore izražavaju potrebu za snovima, a one prema dolje, želju za svakodnevnom stvarnošću. Dijete koje se dobro osjeća u svojoj koži, crtež će smjestiti u sredinu.
Tu su i simbolična značenja. Životinje su jedan od omiljenih objekata: primjer;
dijete koje crta psa, ima potrebu za nježnošću.
Oko druge godine djeca počinju švrljati. Nije im lako držati kist u ruci i vole mrljati rukama. Za to doba tipični su okrugli i četvrtasti predmeti. Dijete još ne može podignuti ruku s papira kako treba.
Od treće do četvrte godine javljaju se prvi ljudi: krug iz kojeg izlaze ruke i noge. Kako se dijete fizički razvija, drugi dijelovi tijela dobijaju novu važnost i ono ih prikazuje na svojim crtežima.
RAZVOJ DETETA
Sa šest godina ima tačnu sliku vlastitog tijela, pa se na crtežima pojavljuje sve
više pojedinosti. Ali, tek oko desete ljudski lik postaje potpun.
Kod dječjeg crteža boje mogu ukazati na probleme koje dijete proživljava. Na primjer, koriste li uvijek zelenu boju, djeca su nesigurna, odbijaju li crvenu, možda su pod stresom…
Kako to da dijete svaki crtež ukrašava zelenom bojom? Zašto roditelje (osobe) uvijek crta u istoj boji? Možda o tome nikad niko ne razmišlja, ali pogledamo li boje koje koristi, možemo mnogo saznati o njemu. Jer do osme, najkasnije devete godine, djeca ne crtaju stvarnost onakvom kakva je već slijede maštu. Izbor omiljene boje je nesvjestan, dakle iskren, dijete koristi boju spontano, nezavisno o stvarnoj boji lika kojeg crta. Do četvrte godine sva djeca rado biraju žive boje, ali kasnije se njihovi ukusi počinju razlikovati.
Evo šta pokazuje njihov izbor boja:
1. ZELENA je znak nesigurnosti. U malim količinama, zelena je boja ravnoteže. No,ima li je najviše na svim dječjim crtežima može ukazivati na probleme. Zelenom bojom dijete izražava dubok osećaj nesigurnosti. Dakle, ima potrebu za ohrabrenjem. Takvom djetetu treba dati više slobode i pokloniti više povjerenja. Na primjer ako roditelj želi dijete upisati na neki tečaj, djetetu treba dopustiti da samo odabere hoće li klizati, plivati, plesati, pjevati, svirati. Neće biti usmjeren samo na to da bude bolji od drugih, već će se osjećati bolje i zabavljati se.
2. Šta kad je tata modar ili bijel? Dobar način da saznamo što dijete misli o roditeljima je da se dijete pita u kojoj boji vidi svoje roditelje. Psiholozi tvrde kako većina djece u osnovnoj školi majku vidi ljubičastom, a oca modrim. Ljubičasta je boja senzibilnosti, dakle majka je osoba koja ih razumije i sluša. Modra predstavlja mir i autoritet. No koje boje govore da nešto ne valja? Ako je majka crna, znači da je dijete vidi uznemirenom i da se uz nju ne osjeća dobro. Ako je otac bijel, nije dobro, jer ga dijete doživljava dalekim i odsutnim.
3. Žuta i modra zajedno – povodljivo je gotovo uvijek. Upravo takva kombinacija može dati dragocjene podatke. Na primjer, žuta i modra: prva boja ukazuje na otvoren karakter, a druga je povezana s osećajnošću. Zajedno govore da je dijete zavisno o drugima i da lako pada pod tuđi uticaj. No, kako ga onda učiniti samostalnim? Na primjer, tako da roditelji ne rade stvari umjesto njega. Kada je dijete neuredno, roditelji se često živciraju i umjesto djeteta pospreme stvari. No,važno ga je pstaknuti da završi ono što je započelo.
4. Neće crvenu – napeto je. Dijete koje nikad ne koristi crvenu boju i ne želi nositi crvenu odeću možda je zabrinuto. Crvena je boja dinamičnosti. Izbjegava li je, možda je pod stresom i ima potrebu za odmorom. Možda ugođaj u porodici izaziva njegovu napetost ili, pak, ima problema u školi. Kod takvog djeteta treba otkriti šta ga muči, te nastojati stvoriti što mirniju i opušteniju atmosferu.
U dječjem likovnom izražavaju razlikujemo nekoliko faza:
1. Faza švrljanja – u dobu od godinu ipo, dijete otkriva da grebanjem ili pritiskanjem može ostaviti trajne tragove. To je početak crtanja. Faza švrljanja je specifični funkcionalni stadijum koji služi razvoju motorike – napredujuće razlikovanje u pokretu omogućava kasnije pokret u pisanju i crtanju. Dijete crta ono uz šta je emocionalno povezano.
2. Stadijum simbola – različiti elementi kombinuju se tek tada dobijaju ime, koje je najprije proizvoljno. O ovom stadijumu može doći do fiksacije na određene šeme –dijete stvara šablone za određene predmete. Taj mehanizam odrasli često podstiču najčešće negativno što se odražava na stvaralački razvoj djeteta. Crtež glave s nogama među prvim je simbolima prikazivanja ljudi.
3. Naivni realizam – Dijete ne crta ono što vidi, nego ono što zna.
4. Vizualni realizam – s vizualnim ili kritičkim realizmom dijete postiže novu formu konstruisanja crteža. Nastaju slike koje su planirane, prikazani predmeti stoje u tačnom odnosu jedan prema drugome. Sa otprilike jedanaest godina razvija se osjećaj za perspektivu, proporcije i mjeru.
Izvor: mamaibeba.rs