- Za početak nam recite kad i zbog čega ste odlučili upisati studij medicine, da li je to oduvijek bilo Vaša želja ili?
Od kako sam postala svjesna same sebe, sa nekih 14, 15 godina, znala sam da ću biti doktorica. Također i mama je radila u zdravstvu, pa sam je stalno molila da mi donese šprice i maske da se mogu ”igrati” doktorice. Godinu dana pred prijemni ispit ja sam se počela pripremati za upis. A kad je sam upis i došao, mnogi su me odgovarali, uključujući i moju mamu, da ne upisujem to jer je preteško i prezahtjevno. Nisam ih poslušala i da se opet rodim opet bih sve isto. Medicina je moj život i dio mene.
- Znamo da ste mama jednog dječaka, možete li nam reći kakvo je bilo vaše porođajno iskustvo?
Iskreno, prebolno. Faris je bio velika beba od 4580 gr, i dug 56 cm, tako da je za prvortoku poprilično velika beba. No, stoički sam to iznijela kao i sve naše drage mame. Porod je bio prirodni, vaginalni, otvarala sam se jako brzo i hvala Bogu sve je ispalo školski, te je moja doktorica bila jako zadovoljna i sa mnom ali Boga mi i sa Farisom. Sjećam se kad su ga izvagali da je rekla – smijući se, pa fino je on nas prevario sa ovom kilažom. Haha, jer na posljednjem pregledu očekivala težinu oko 3500 gr, prema proračunima.
- Kakav je vaš stav o adaptiranoj hrani za bebe?
Ja sam zagovornik dojenja ali nisam apsolutno protiv adaptirane hrane, iz razloga jer sam je i sama morala koristiti. Nakon 4.mjeseca dojenja moje mlijeko je stalo, zbog nažalost stresnih okolnosti, tako da sam morala preći na adaptirano mlijeko. Sa hranom smo počeli oko 5. mjeseca, i hvala Bogu Faris je zdrav dječak, dobrog imuniteta. Moje iskustvo sa AD je zaista pozitivno i hvala Bogu da imamo takvu skoro savršenu zamjenu za majčino mlijeko jer nažalost nemaju svi istu sreću da mogu dojiti. I naravno kažem, ko god može dojiti, nek doji. Kome ide teže nek se trudi i da sve od sebe, jer se naravno ništa ne može porediti sa majčinim mlijekom, ali onaj ko ne može hvala Bogu ima AD.
- Da li se prvorotkinje ukoliko imaju mogućnost radije trebaju odlučiti za prirodni porod ili carski rez?
Kao što je moja divna docentica Fatima uvijek govorila, nema ništa ljepše od prirodnog poroda, i definitivno se slažem s njom. Mislim da se carski rez treba ostaviti za slučajeve kad je on zaista i medicinski opravdan.
- Imamo osjećaj da epiduralna anestezija kod nas još uvijek nije “zaživljela”, kakav je Vaš stav o tome?
Apsolutno se slažem s vašim osjećajem. Kod nas je dosta stvari stigmatizirano, pa i to. Ja se nadam da ću ja biti ta koja će se baš baviti tim dijelom anesteziologije, te da ćemo imati tako divnu soluciju za naše buduće mame.
- Opišite nam Vaš omiljeni trenutak s porodicom?
Omiljeni trenutak je definitvno kada dodjem s posla, pa svi sjedemo da pijemo kafu, pričamo o danu iza nas, planovima za sutra uz obavezno smijanje novim Farisovim vragolijama. To je neki naš ritual koji me čini sretnom i ispunjenom.
- Majčinstvo je sigurno jedna od najljepših uloga koju jedna žena može doživjeti. Možete li nam ukratko reči šta za vas znači majčinstvo?
Kad su mi dali Farisa u ruke, zaboravila sam svu bol i plakala od sreće i znala sam da od tog momenta neće više ništa biti isto. I nije. Sve je dobilo novi smisao, sve je ljepše, sa svakim svojim udahom mislim na to moje malo stvorenje kome sam dala život i koga moram pretvoriti u čovjeka, insana prije svega. Ponosna sam što mi je dragi Bog dao tu ulogu i beskrajno sam mu zahvalna. Sve besane noći, plač i bol nestanu kad se meni moj Faris nasmije i kaže mama uz dizanje svojih obrvica. Majčinstvo je definitivno za mene najljepša uloga u mom životu koja mi se dogodila.
Hvala doktorici Amili za ovaj predivni intervju.
