Zagrljaj je često bio predmetom naučnih istraživanja, a ona su, između ostalog, pokazala da se zagrljajem na neki način rješavamo stresa te da o grljenju zavisi i naša inteligencija. Vjeruje se da će ona djeca koju su roditelji više grlili biti inteligentnija od one koju su roditelji manje grlili.
Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan zagrljaja koji je 1986. godine ozvaničen u Michigenu. Na ovaj dan mnogi se upitaju koliko puta dnevno zagrle dragu osobu. Vjerovatno nedovoljno.
Socijalni psiholog prof. dr. Ismet Dizdarević pričajući o ovom međunarodnom danu za Anadolu Agency, kaže kako je on sam po sebi interesantan.
“Ne samo na taj dan, nego inače u životu, kako psiholozi govore, čovjek bi trebao barem da jedanput u toku dana zagrli neke osobe. Naročito kada se grle muškarac i žena odmah se to tumači kao nešto seksualno, nema to veze. Taj zagrljaj je ljudska dimenzija. Svako u sebi nosi ono što mi kažemo jednu empatiju. Ja osjećam čovjeka kraj sebe i to mi na neki način daje snagu da nisam sam na ovom svijetu, da ima i neko drugi”, pojasnio je Dizdarević.
Naglašava da su psiholozi skloni, barem oni koji proučavaju fenomen zagrljaja, govoriti da zagrljaj ustvari čovjeka na određeni način rasterećuje od stresa.
“Čak neka istraživanja pokazuju da se oslobađaju posebni hormoni, diskocitin se oslobađanja i onda on smanjuje stres u čovjeku. To je interesantno. Prvi put sam to saznao nakon proučavanja ovih događaja koji su vezani za taj međunarodni dan. Isto tako je vrlo interesantno, postoje mnogi međunarodni dani ali nijedan nije ovakvog kalibra, koji je po mom uvjerenju duboko ljudski. Kojeg svaki čovjek može na svoj način upražnjavati, a to praktično znači da može pružati drugima ljubav i primati tu ljubav”, istakao je Dizdarević.
To čovjek može raditi, kako kaže profesor, spontano, bez nekih namjera.
“Inače, danas su ljudi vrlo sumnjičavi. Kada me neko zagrli, ja se pitam da li me grli što me voli ili nešto hoće od mene. To je jedna činjenica. To je formalni, interesni zagrljaj, ali ovo drugo je ljudski, čisti zagrljaj i zato bi trebali da se što više grlimo u svim situacijama, jer bi nam to pomoglo da se i sami osjećamo na neki način zdraviji, sigurniji i optimističniji”, poručuje Dizdarević.
Prema njegovim riječima, današnji ljudi su pritisnuti pesimizmom, svi na neki način nešto žale i depresivni su, muči ih nešto i malo se smiju.
“To znači da smo svi manje-više pod pritiskom nečega, a čega bi se mogli donekle, naravno ne do kraja, osloboditi tim zagrljajem”, pojašnjava Dizadrević.
Grljenje je dio kulture, ali i navike, nastavlja, kao i stvar običaja. Dr. Dizdarević smatra da je zagrljaj i potreba.