Koliko god mi mislili da živimo u modernom društvu, ja baš i nisam sigurna u istinitost te tvrdnje. Moderni jesmo, ali ne u svemu. Još uvijek, na našem području, tradicija ima veliku ulogu. Ponekad razmišljamo na način na koji su razmišljale naše bake, a protiv toga se teško boriti.
Neka mišljenja se prenose sa koljena na koljeno, iako su upakirana sasvim drugačije, ali je suština ista. Kakvo mišljenje imamo o ženama koje nemaju djecu? Ili, ne daj Bože, da ih ne žele imati, a ja poznajem nekoliko parova koji su takvu odluku donijeli. To je njihov izbor, a moje je da to poštujem. Kako će oni živjeti, oni sami odlučuju.
Tko sam ja da im namećem svoje mišljenje? Zašto? Kako? Zar nije smisao života imati dijete? To su sasvim suvišna pitanja. Postoje ljudi koju tu obavezu ne žele. Kakav god razlog tome bio, ta odluka nije donesena bez mnogo razgovora i razmišljanja. O toj se odluci dogovaraju dvoje ljudi, i ne donosi je samo žena ili muškarac.
Ako imaš jedno dijete, kada će drugo, ako imaš dvoje, kada će treće, ako nemaš nijedno, odmjeravaju te na način da i ne moraju postaviti nikakvo pitanje. Ono im je vidljivo u pogledu. Ali će ga postaviti, jer naprosto moraju zadovoljiti svoju radoznalost.
-Kad planirate dijete? – jedno je od najgorih pitanja koja se mogu postaviti.
Čemu takvo pitanje? To mi nikada neće biti jasno. Trudnoća se ne da skriti, ali ni radoznalost ljudi koji nas okružuju.
Iza kratkog odgovora, nitko ne zna što se krije. Može li ta osoba imati dijete? Što ako ne može? Znam dosta parova koji su dali sve od sebe da svoje dijete drže u rukama, ali nisu imali sreće.
Jesu li oni manje sretni od ljudi koji imaju djecu? Možda nisu, a možda i jesu. Tko će to znati?
Ako nešto nemaš, onda svoju ljubav usmjeriš prema onom tko je uz tebe. Parovi bez djece posebno su vezani, okrenuti su jedno drugom, i spajaju dva pakla u oazu ljubavi. Je li žena manje “žena” ako ne može roditi? Nije. To je jedina istina. Je li ona roba s greškom? Nije. Ona je možda žena koja neće ispuniti neke svoje snove, a nemamo li mi svi snove koji se neće ostvariti?
Nemaju svi tu sreću da budu majke, ali to nikako ne znači da su žene bez djece manje vrijedne od mene i svih ostalih koje imaju djecu. Ali će je okolina obilježiti. Žena s greškom, ili jalova žena, kako govore u mojem kraju. Prije je krivica bila samo na ženi, jer muškarac je bio oslobođen sve krivnje. Do njega nikako nije moglo biti. Na sreću, dokazano je da su griješili, ali isto tako griješe i danas.
Žena bez djece, ili žena s greškom, kako je vole nazivati, ima svoj život, a trebali bi ga imati i vi. Ona je hrabra jer se nada, čak i kada nema nade. Ona živi sa željom da postane majka, ali isto tako hrabri sebe, jer ishod može biti i drugačiji.
Ona se trudi prihvatiti istinu, i nema namjeru polagati račun nikome, a najmanje nekom koga njen život ne bi trebao zanimati. Svjesna je da nemaju svi isti životni put. Neki imaju misiju da udome, da posvoje dijete, mada je posvajanje jednaka misija kao i postati biološki roditelj nekim parovima. Ako imaju ljubavi u sebi, imat će je kome i pokloniti.
One će pronaći načina da se ostvare, da daju ljubav. Djeca su najveća radost i tuga, a sudbina dobro zna što radi, koliko god to nama neshvatljivo bilo.
A one žene koje ne žele djecu? One nisu čudovišta.
One samo žele svoj život za sebe. Možda njihov cilj nije imati djecu, već graditi karijeru i sebe.
Shvatimo, mi nismo ti koji bi trebali preispitivati tuđe živote, preispitajmo svoj. Neki parovi sami donesu odluku, nekima priroda ne ostavlja mogućnost izbora. Ali, zato mi uvijek imamo izbor. Ne treba na silu otvarati vrata nečije utvrde ljubavi. Tuđi život je tuđi, i to bi trebali shvatiti.
Neka se svatko pobrine za svoj život, i svoje odluke. Nitko ne zna koliko se suza krije iza nečijeg osmijeh, ni koliko začahurene boli netko nosi u sebi. Ne osuđujmo ničije odluke. Svatko živi po vlastitim pravilima, živi onako kako misli da bi trebao, a na taj način živite i vi. Imate svoj život, svoje odluke, i preispitajte sebe, nikako nekog drugog.
O autorici:
Ime mi je Kata Mijić, i od 1999. godine do sada objavljeno je više od 600 mojih životnih priča, 220 ljubavnih romana i 13 knjiga. Otkako pamtim želja mi je samo pisati. Pišem ljubavne romane i životne priče, najčešće u pauzama od posla koji nema veze s pisanjem, ali je plodno tlo za inspiraciju. Vjerujem da moje priče mogu pomoći ljudima kako bi živjeli sretniji i ispunjeniji život.
Katu Mijić možete pratiti i na Facebooku te na Instagramu.
Preuzeto sa 24.sata.hr
