Možda još uvijek ne znamo šta sve žene žele, ali definitivno znamo šta sve svaka žena može i treba. Da zna, ali i da ima.
Dovoljno novca da se iseli od roditelja i iznajmi sebi stan. Čak i ako nikada to nikada neće htjeti ili trebati uraditi.
Nešto savršeno za obući ako je poslodavac ili muškarac njenih snova požele vidjeti za sat vremena. Zbog sebe, ne zbog njih.
Mladost koju sa zadovoljstvom ostavlja iza sebe i koju će sa užitkom prepričavati svojim unucima kada ostari.
Sve od alata, akumulatorske bušilice pa do crnog čipkastog grudnjaka.
Jednog prijatelja koji će je nasmijavati i jednog koji će je tješiti kada plače.
Dobar komad namještaja koji nije naslijedila od porodice, nego kupila sama sebi.
Set tanjira, čaša za vino i recepte zbog kojih će njena jela biti najukusnija.
Osjećaj moći upravljanja nad svojim životom.
Svaka žena bi trebala znati kako da se zaljubi i voli, a da pri tome ne izgubi sebe.
Kako da prekine sa muškarcem i da otkaz na poslu.
Kako da se suoči sa problemima koje ima sa svojim prijateljima, bez da uništi prijateljstvo.
Treba znati kada se vrijedi truditi više, a kada je vrijeme odustajanja.
Biti zadovoljna svojim roditeljima i svojom figurom, jer je jedno sigurno. Neće ih moći promijeniti, ma koliko se trudila.
Da njeno djetinjstvo možda nije bilo savršeno, ali je završeno.
Da može živjeti sama, čak i ako joj se ne sviđa kako to izgleda.
Treba znati šta je u stanju uraditi za ljubav, ali i šta nikada ne bi uradila.
Kome vjerovati, a kome ne, kada shvatati stvari lično, a kada ih jednostavno saslušati i ne obazirati se.
Kuda ići,
kada se vraćati,
ali i gdje potražiti utjehu kada njena duša traži mir.
Možda je to u kući njenih prijatelja, a možda u samoći u nekoj drvenoj kolibi u šumi.
Ali na kraju, svaka žena treba da zna šta može, a šta ne može postići u jednom danu, mjesecu i godini.
Pamela Redmond Satran