Bebe razvijaju pravilan ciklus dan-noć tek u dobi od četiri do šest mjeseci. Kod većine djece taj ritam postaje izraženijiu u dobi od jedne godine.
U prva dva mjeseca života, maleni obično ne mogu ostati više od dva sata budni „u komadu“. Ukoliko se beba ostavi duže budnom, za posljedicu će biti umorna i spavat će lošije. Duži periodi nespavanja u prva tri mjeseca ne mogu se nadoknaditi ni sa vrlo dubokim snom. Neophodan period spavanja u prvom mjesecu života iznosi oko 15 do 16 sati dan/noć. Pojedinačne faze sna su u razdoblju između dva do četiri sata i obično specifičan ritam nije prepoznatljiv.
Ako su roditelji pod dojmom da njihovo dijete ima poremaćaj sna, trebali bi po tom pitanju razgovarati sa pedijatrom. Ti problemi mogu trajati i do tri godine. Liječnici savjetuju roditeljima da prate spavanje svog dijeteta i da npr. evidentiraju da li dijete eventualno hrče. Možda bi „protokol“ spavanja mogao biti koristan. Statistički podaci pokazuju da na desetero djece jedno dijete ima problema sa spavanjem, odnosno poteškoća sa uspavljivanjem, nesanicom ili nemirnim snom.
