Većina ljudi plišane igračke i dekice povezuje s riječima poput ‘djetinjasto’ i ‘nezrelo’, ali ako je tvoje dijete opsjednuto igračkom ili dekicom, poznatijima kao ‘prijelaznim objektima’ – to je zapravo dobra stvar
Plišane igračke ili dekice, poznate su kao ‘prijelazni objekt’, a ti predmeti omogućuju veliku utjehu i podršku maloj djeci. 1951. godine, dječji psiholog D.W. Winnicott, objasnio je pojam ‘prijelaznog objekta’ i odredio njegovu važnost u razvoju djeteta. On je smatrao kako takvi predmeti pomažu djetetu osamostaliti se i pomoću njega ‘odvojiti se’ od majke te upoznati svijet oko sebe.
Klinički psiholog, Steve Tauber dodao je kako beba zna da medvjedić ili dekica nisu majka, ali pomoću takvih predmeta – dijete dobiva svojevrsno zadovoljstvo. Taj predmet je nešto između mame i između napunjene igračke ili dekice.
Prijašnja istraživanja pokazala su da su djeca koja su imala ‘prijelazni objekt’ bila manje sramežljiva i više fokusirana nego djeca bez utješnih predmeta. ‘Prijelazni objekti’ također su dobar pokazatelj kako će se djeca ponašati u interakciji i kako će stvarati prijateljstva.
U časopisu Psychology Today piše kako ljudski razvoj nije moguć bez samo-referencijalnog konteksta i značenja. Značenja su stvarana u razlikama koje svaka osoba stvara zbog poticaja s kojima sudjeluje – većinom s predmetima koje primaju, odabiru ili otkrivaju, a koji imaju svoj ‘unutrašnji život’.
Iako su neki roditelji zabrinuti zbog opsjednutosti djece određenim predmetima i u nekom trenutku žele taj predmet ‘oduzeti’ djetetu, ali psiholozi savjetuju roditeljima da to ne čine, govoreći da ‘ukoliko je samoimenovani objekt odbačen, kritiziran ili oduzet na bilo koji način, kasnije u životu može doći do problema vezivanja’.
Zapravo, ‘prijelazni objekt’ omogućuje i poziva na emocionalnu dobrobit, a bez takvog predmeta – stvarni osjećaji mogli bi ostati skriveni, potisnuti ili zanemareni ukoliko dijete nema drugih načina da se nosi, shvati ili snalazi sa svijetom.
Također, treba imati na umu da ‘prijelazni objekt’ nema uvijek jednak značaj u djetetovom životu i da postepeno gubi važnost tokom djetetovog života.
