Rano je nedjeljno jutro. Sjedim u svojoj omiljenoj stolici i razmišljam dok pijem čaj. Mislim o svemu što imam za napraviti danas, dok mi se jedno pitanje uporno vrti po glavi: “Zašto?” “Zašto se mame srame tražiti pomoć u odgoju djece?” Otvaram laptop i odlučim sve napisati onako kako jeste, bez ikakvog uljepšavanja, samo onako kako jeste!
Napravila sam svoj dio grešaka u odgoju djece i imam žaljenja. Postoje određene stvari koje bih željela da nisam napravila, a ima I stvari koje bih voljela da jesam. Možda možete nešto naučiti iz mojih 7 savjeta kako ne biste napravili iste pogreške:
1. Majka si, a to znači da si superžena!
Možeš raditi više stvari istovremeno otvoriti boce jednom rukom, poslužiti se hranom i jesti s djetetom na kuku. Sortirati, prati i složiti veš dok kuhaš i hraniš dijete. Možeškuhati tri obroka istovremeno i hraniti psa u isto vrijeme. Odgovarati na telefon, otvoritivrata i slati poruke dok uspavljuješ bebu…
Trebaš biti diplomirani pedagog, psiholog, pedijatar i imati položenu prvu pomoć, a to sve pored talenata kao što su pregovaračke vještine, diplomacija, taktičnost i stanjeperpetualne veselosti, uzbuđenja, tolerancije i strpljenja. Znam kako je, jer sam sve i sama to radila, školovala djecu doma dok sam pokretala vlastiti posao i pisala knjigu, podizala sama djecu i zarađivala. Trudna i bolesna (jutarnjim mučninama većinu dana) sam trčala za mojom hiperaktivnom djecom.
2. Majka si i trebaš se pobrinuti za sebe.
Ako ne odvojiš taj trenutak za sebe, nećeš dugo opstati. Ako ne jedeš I ne istuširaš se na vrijeme, osjećat ćeš se razdražljivom. Spavanje nije precijenjeno, već nužnost za mame (nećeš tada zaboravljati toliko mnogo stvari ako se dobro odmoriš). Vrijeme bezdjece je neophodno (mada se pobrinite da onaj tko preuzme djecu tijekom vašegodmora zna što se očekuje od njega/nje). Najbolje je, ako si to možete priuštiti, uzeti jedan sat dnevno, te pola dana (cijeli dan bi bio bolje) barem jednom tjedno. Ako si to ne možete priuštiti, čak i jedan sat dnevno pomaže puno. Ali, molim vas, pobrinite se da djeca ne ostanu bez nadzora tijekom tog vremena.
Druženje s prijateljima, odlazak u kino, ili samo odlazak na kavu su nužnost (opet, u onom vremenu dok je netko od povjerenja s djecom). Imala sam tu sreću da sam imala vrlo dobre prijatelje koji su se brinuli o mojoj djeci dok sam ja imala slobodan dan, a onda bismo se zamjenili, ja bih se brinula o njihovoj djeci dok su oni imali slobodan dan. Vjerovali ili ne, uglavnom sam prespavala cijeli dan. Valjda mi je trebao san!
3. Tražite pomoć, ne trebate prolziti kroz sve ovo sami.
Ni jedna mama nije otok! Ja sam stalno pitala iskusne mame za savjete. Ponekad bih se osjećala neugodno, a ponekad i glupo što ih stalno propitujem, tražim savjete, ali znala sam da bi mi učenje od njih pomoglo da steknem prijeko potrebnosamopouzdanje u moje vještine roditeljstva. Pomislila sam, ako one mogu podići 5, 6 ili više djece, moraju znati ponešto.
4. Ako vaše dijete ima izazove, to nije loš odraz na vas!
Borila sam se sa svojim ADHD sinom tako dugo dok nisam sama sebi priznala da ima ‘izazov u razvoju’, a onda sam krenula u potragu za odgovorima. Njegova nastojanja sa čitanjem su izazvala neizmjerne frustracije, dok nisam otkrila da je disleksičan. Kćer ima poremećaj obrade informacija. Znate li kako sam to saznala? Tako je, istraživanje, istraživanje, istraživanje! Gladno sam, proždirala svaku knjigu koje sam se mogla dokopati dok nisam doznala što je, a zatim još knjiga kako bih naučila kako se nositi s tim izazovom i naučiti ju kako da pretvori taj izazov u svoju snagu. Najteži je bio prvi korak, priznati da im nešto blokira napredak (ponekad sam čak i tiho brinula da nisu dovoljno pametni, ali ne usuđujući se izgovoriti to naglas). Postoji sloboda u priznanju i u potrazi za rješenjima.
5. Ako nešto ne radite kako treba u svom roditeljstvu, ne znači da ste promašaj!
Zapravo, to samo znači da niste savršeni i da imate što naučiti. Šokantno, zar ne? Znam da sam se užasnula kad sam izgubila živce i vikala na djecu, ili kad bih na ulici dobila “upute” od potpunog stranca o tome što radim pogrešno s mojom djecom. Osjećala sam se bijedno kad sam vidjela “savršene male anđele” djece moje prijateljice, dok je moj sin trčao kao bez glave.
6. Ako vam dijete zadaje izazove svojim ponašanjem, nemojte to zanemariti, učinite nešto!
Svi trebamo pomoć, ima toliko mnogo stvari koje ne znamo I koje trebamo naučiti. Nemojte učiti iz svojih grešaka, učite iz grešaka drugih. Neke mame su mi rekle da će skužiti stvari kako vrijeme ide, ali čini mi se da ne shvataju da izgubljeno vrijeme nikada neće moći vratiti, pogreške koje napravimo ne mogu se vratiti. Naučite dok možete!Djeca rastu prebrzo za nas da učimo u hodu! Voljela bih da mogu okrenuti sat, vratiti se i poništiti neke stvari, ali ne mogu! Ono što je učinjeno je učinjeno, sada je kasno kadasu već odrasli.
7. Niste savršeni i ne možete sve napraviti!
Ili možda možete ali na kratko vrijeme prije nego što izgorite i/ili se razbolite. Rano u mom roditeljstvu odlučila sam da imam dvije ruke i dvije noge, dan ima 24 sata i samo se toliko može učiniti. Pošto stavljam veliki naglasak na obrazovanje, kreativnost i učenje za moju djecu, za mene je bilo važnije napraviti projekte, eksperimente, čitati knjige nego pranje suđa i peglanje veša. Dok su mala djeca su fleksibilna i lako ih se može podučavati u tim godinama, ali to vrlo brzo prođe, upotrijebite vrijeme do maximuma. Vjerujte mi, ne možete stići sve, ali možete sebi odrediti prioritete!
Majka sam već 23 godine, majka sam 5 djece i radim s djecom već 25 godina. Moja glavna želja je pomoći ostalim mamama, potaknuti ih, pokazati im put, isto kao što su meni drugi pomogli kad mi je trebala pomoć i savjet, želim izbaciti bol iz roditeljstva i pomoći vam da naučite iz mojih grešaka. Volim djecu i volim podučavati, znam da roditeljstvo ne treba biti teško (ima svoje teške trenutke, ali ovdje govorim općenito). Više o tome možete vidjeti na: https://sandrasacademy.thinkific.com
Izvor: sandrasacademy.blogspot.ba
