Svakodnevno srećemo roditelje koji nam pričaju o svojoj djeci i njihovim fantastičnim sposobnostima. Upravo njihovo dijete je talentovano i svakoga dana im se čini da “gubi vrijeme” trenirajući po ovdašnjim livadama.
Biti ambiciozan i subjektivan kada se gleda svoje dijete nije ništa čudno. Međutim, posmatrajući kroz godine odrastanja nekoliko generacija shvatili smo da je ustvari dosta talentovanih dječaka ili djevojčica, napustilo treninge i sport uopšte, zbog prevelike “ambicioznosti” njihovih roditelja.
U svemu u životu treba imati mjeru, pristup i poštovanje prema onom čemu se baviti vi i ljudi oko vas pa je priča koju vam prenosimo sa portala www.hocuri.com, upravo priča o tome.
Kako postati roditelj fudbalera, kako savladati emocije dok gledate svoje dijete, koja su to “pravila” u odnosu između vas, vašeg dijeteta, trenera i ekipe za koju nastupa.
Sasvim sigurno da je ovaj tekst istinski Vodič za roditelje, koji žele da im se dijete bavi sportom. Sve dole napisano su neke smjernice, prije svega psihološke, odnosno način postupanja u određenim situacijama, koje su bitne za odgoj više manje svakog sportiste, pa i fudbalera u njegovom početku, makar to bila i samo igra.
1. Podržavajte dijete: Ne mislimo samo u financijskom smislu. Istraživanje je pokazalo da većina djece sudjeluje u sportu uglavnom za zabavu. Djeca ne razmišljaju o igranju u Realu ili Barceloni kada imaju 10 godina, kao što je to prisutno kod nekih roditelja. Djeca bi se trebala prvenstveno zabaviti, jer je to njihova zabava pa se onda zabavite i uživajte i vi. Svaki roditelj bi trebao pokušati shvatiti da, ako plati za opremu i mjesečnu članarinu, to ne znači da su vlasnici igre. Igra pripada igračima.
2. Na vrijeme dovedite mladog fudbalera na treninge i utakmice. Ne samo zbog navikavanja na disciplinu, tačnost i neometano odvijanje treninga. Trening ne počinje s dolaskom na travnjak. To počinje s pravodobnim dolaskom barem 15 minuta prije terena u svlačionicu i s pripremom za trening. U ekipnim sportovima svlačionica može, prije i nakon utakmice, u praksi u mnogim slučajevima biti korisnija za učenje životnih lekcija, a ponekad i zabavnija od same utakmice.
3. Poštujte prostor svlačionice. To je mjesto gdje ulaznice imaju trener i naravno igrači.
4. Podržite trenera i pustite ga da radi svoj posao – trenira. Ako kritizirate trenera pred očima svog djeteta vaše je djelo kontraproduktivno. S time samo potkopavate djetetu vlastito iskustvo. Postoji jedna stara ironična poslovica koja opisuje odnos između trenera i roditelja: ” Naravno da znam više od trenera, jer ja sam jedan od roditelja igrača.” Trener je voditelj i odgovoran je za odluke koje su donesene u najboljem interesu tima kao cjeline. Iako se roditelj ne mora složiti s odlukom, pogotovo ako se radi o vašem djetetu, trebate razumjeti i poštovati ulogu trenera.
5. Korištenje pravila 24-sata: 24-satno vrlo važno pravilo funkcioniše na sljedeći način. Ako imate nešto za reći treneru čekajte 24 sata nakon događaja prije nego što ćete razgovarati s njim – naravno bez dodataka alkohola ili ostalih “stimulansa”. U međuvremenu, dobit ćete bolju perspektivu baš kao i trener. Tokom tog vremena, u postupku se eliminiše mnogo argumenta. Fudbal je emocionalna igra. Zbog toga je najbolje da se emocije smire prije razgovora s trenerom. Razgovarajte tako kako to za dvije odrasle osobe i dolikuje.
6. Vožnja u autu: To može postati tačka velikog trenja između mladih igrača i njihovih roditelja. Kad nakon utakmice sjednete u auto, ne zasipajte ih s milion pitanja. Vozite ih na ručak ili ukusnu večeru . Nemojte kritikovati njihovu igru – ili čak igru saigrača. Dopustite im da oni govore. Dopustite im da vam kažu ono što oni imaju na umu. Ako želite nešto pitati, pitajte ako su se oni zabavili. Vožnja kući ponekad može biti vrlo emocionalna, taj osjećaj pojačava i emocionalna utakmica.
7. Fudbal je sportska igra, koja zahtijeva sve više znanja i hrabrosti. Budite strpljivi i potaknite djecu da se igraju, ali da daju i sve od sebe, prije svega u usvajanju znanja. Neka djeca trebaju više vremena za učenje, kao i za vožnju biciklom, ali na kraju svi voze bicikl na isti način.
8. Ne budite roditelj sa štopericom. Nekoliko puta sam vidio roditelje na tribinama koji mjere količinu vremena svojeg djeteta na travnjaku. Roditelji sa štopericom promatraju samo njihovo dijete, utakmice nikada. Oni su oduševljeni kada njihovo dijete zabije gol, ali ih nije briga ako gol zabije jedan od saigrača. Jedna od velikih lekcija u timskim sportovima je naučiti kako i timski rad može napraviti razliku. Timski rad između roditelja često je jednako važan kao i timski rad među djecom na travnjaku. Samo jedna štoperica među roditeljima može promijeniti “hemiju” fudbalske sezone među mladićima.
9. Suđenje. Ako bi suđenje bilo tako jednostavno, mogao bi suditi svako ali očito to ne može. Što više budete proklinjali i urlali manje ćete simpatija od sudija “zaraditi”. Sudije čuju gotovo sve. Suci, barem većina, na utakmicama sude najbolje što mogu i neminovno čine pogreške, baš kao što griješe treneri i igrači.Ako gubite živce na tribini,u prvom redu nije ugodno za vaše dijete, kamoli za vas. Pokušajte shvatiti da ste primjer svojoj djeci i nek vam ne bude svejedno kako se ponašate, što govorite /vrištite dok s tribine gledate djecu kako igraju.
10. Roditelji trebaju razumjeti i poštivati koncept timskog djelovanja i trebali bi biti svjesni da svaka ekipa ima igrače koji su nešto bolji od drugih, ali konačni uspjeh tima zahtijeva suradnju svakog ko je član tima – bio on rezervni golman ili pak tehnički vođa- oružar. Nijedan pojedinac u povijesti ekipnih sportova, bez obzira koliko on velik i fantastičan bio, ne bi doživio uspjeh bez ostalih članova tima.
11. Roditelji trebaju shvatiti da su fudbaleri oni koji igraju igru. Ako mladić tokom utakmice stalno čeka upute ili gleda prema tribinama čekajući kakav signal, dijete se ne može usredotočiti na utakmicu i time gubi kontakt s trenerom i saigračima, što narušava i dio učenja od strane trenera – kako se odazvati i sudjelovati u sportskoj priči tokom utakmice. Sa svojom momčadi i trenerom, ne s publikom, koja god ona bila.
12. Ne nudite novac svom djetetu za broj postignutih golova. Strast i ljubav prema fudbalu ne može se naučiti ili kupiti. Potaknite djecu da blokiraju udarce na gol i da se čvrsto bore uz kornere i uz aut liniju – ovo će im dobro poslužiti, čak i u životu.
13. Ako je moguće, dijelite i kupujte neku korištenu sportsku opremu, osobito u rastućim godina. Vaša djeca ne trebaju novih kopački koliko ih imaju Messi ili Ronaldo, bez obzira u kojem se poreznom razredu nalazite. Zbog novih kopački neće postati bolji fudbaleri.
14. Pratite događanje na travnjaku, ne na semaforu. Iako je rezultat i plasman u malo starijim uzrastima donekle važan, mjerenje uspješnosti isključivo na temelju bodova, pobjeda i poraza može biti vrlo opasno. Na kraju, dijete je ono koje mora razviti strast za igru i pokazati želju da odigra najbolje koliko može. To je njihova igra. Neka je oni i igraju.
15. Potaknite djecu u školi i kod učenja. U konačnici. Budite ponosni i na dječji školski uspjeh i život izvan fudbalnog travnjaka. Zašto? Zbog toga jer fudbaler u svom životu mora biti spreman na najgore, ali u isto vrijeme imati nadu za sve najbolje, u sportskom smislu govoreći. Ako u životu fudbalera nešto krene¨krivim putem¨, odnosno, ne bude dovoljno uspješan i kvalitetan u fudbalu, uvijek se može osloniti na obrazovanje i znanje.
Nadamo se da ćete odvojiti 5 minuta vremena da pročitate ovaj tekst, ali i da ćete pročitano pokušati primijeniti u svom odnosu sa mladim fudbalerom/sportistom.
(sport033.com)
