Vrištanje i udaranje obično idu zajedno. Bacanje stvari, gurkanje i mala doza agresije obično idu zajedno. Neka djeca se i samopovređuju u nastupu histerije i očajničkih pokušaja da privuku pažnju. Naučnik sa Univerziteta u Connecticutu, James A. Green rekao je za Yahoo! Shine da ista pravila važi i za odrasle, nagomilana frustracija vodi ka bijesu, stim što bebe to ne mogu da kontrolišu. Međutim, naučnici su otkrili da pored toga što vaša beba osjeća bijes ona osjeća i tugu.

Ukoliko dijete neprestano plače sačekajte nekoliko trenutaka i gledajte ga netremce kako bi shvatilo da ima vašu pažnju. Zatim mu ispružite ruke i dajte jedan zagrljaj.

Ovo su i normalne reakcije, ali naučnici kažu da roditelji odmah trče da podignu bebu, dok je bolja strategija dati im na uvid da ste tu za njih i da se trudite da ih shvatite.

Greška roditelja jeste što djecu koja plaču, a imaju dvije do tri godine, pokušavaju utješiti bombonama ili obećanjima. To je pogrešna pedagogija i oni trebaju znati da mogu dobiti nagrade i bez potrebe da prethodno histerišu oko toga.

Bolja strategija jeste da se malo našalite jer dijete od tri godine već ima smisao za humor i može razaznati šalu. Dakle sa malo starijom djecom probajte okrenuti stvari na humor.

Ukoliko dijete ne prestaje plakati, ponudite utjehu. Možda je to omiljena igračka, zagrljaj ili češljanje kosice, učinite nešto da smirite dijete. Nipošto dječiji plač nemojte shvatati kao svoju grešku i nemojte misliti da ste pali sve ispite kao roditelj. Sva djeca plaču, neka malo više neka manje i ovo je njihov način da se bore sa frustracijom ili da privuku pažnju na svoj problem.