Ako vaše dijete često sakriva glavu ili je spušta prema nogama, odupire se novim stvarima, vjerovatno ste zaključili da je stidljivo. Tkođer, može biti malo zabrinut jer je suočen sa nepoznatim ljudima. Vi se sigurno pitate da li će ovo trajati.
Većina stručnjaka tvrdi da je dječiji osnovni temperament urođen, da su neki otvoreni, a drugi suzdržani ili stidljivi. Ovo je relativno novije mišljenje, jer se dugo vremena smatralo da je okolina odgovorna za oblikovanje karaktera. No, naučnici danas vjeruju da su pronašli gene povezane sa stidljivosti, plašljivosti čak i gene za uzbuđeno ponašanje. Ono što vi svakako možete uraditi jeste biti oprezni u novim situacijama i pustiti ga da se prilagodi na napoznato.
Prije nego doneste odluku da je vaše dijete sramežljivo, probajte napraviti razliku između ankcioznosti i sramežljivosti. Ako je vaše dijete odjednom oprezniji oko stranaca, vjerovatno ankcioznost, koja se dešava kada djeca postaju mobilna i neovisna. Skoro sva djeca prolaze bar kroz jednu epizodu ankcioznosti između 7 i 18 mjeseci, a neki imaju i do 3. godine ili poslije. Ovo se može desiti zbog novog okruženja, straha samoće u mraku, odlaska roditelja iz grada itd. Ako vidite da se ne radi samo o prolaznom periodu, nemojte brinuti, radi se o njegovoj ličnosti.
Šta uraditi?
Nemojte nazivati dijete stidljivim
Pokušajte ne razdvajati dijete od ostalih ili govoriti nekom drugom “On je samo stidan”.
Budite suosjećajni
Neka vaše dijete zna da razumijete kako se osjeća. Ako je npr. u sobi u kojoj ima puno djece, možete reći: “Teško je kada su sva djeca tako bučna, zar ne?”
Ponudite ohrabrenje
Hvalite njegove napore da nešto uradi, aktivnosti sa prijateljima, bez obzira koliko je nesiguran.
Ne kritikujte ili omalovažavajte
Samopouzdanje djeteta se najlakše ruši neljubaznim riječima, čak i ako mislite da ste samo dosadni.
Ne izbjegavajte društvene situacije
Nemojte sklanjati dijete od društvenih aktivnosti. Možda će trebati duže da se uključi, ali vi samo probajte učini da se osjeća ugodnije.
