Svim roditeljima je poznato da su briga i vaspitanje djeteta u predškolskom uzrastu podjednako divni i frustrirajući. Iza šarma šestogodišnjaka i njegove spontanosti nerijetko se kriju postupci koji izluđuju roditelje i često kod njih izazivaju osjećaj neuspjeha i sumnju da se u ulozi roditelja ne snalaze dobro.
Foto: Pixabay
Tako roditelji često imaju osjećaj da je njihov trud i napor da dijete vaspitaju i pripreme za život potpuno uzaludan.
Zbog ovih razloga, roditelji bi pre svega trebali da imaju na umu da je dijete predškolskog uzrasta i dalje nezrelo i malo, jer bi takav stav u velikoj mjeri doprinjeo sprečavanju roditeljskih grešaka. Jedan petogodišnjak ili šestogodišnjak još uvijek nema kapaciteta da se nosi sa svojim osjećanjima i sa mnogim zahtjevima i zadacima na način kako bi to roditelji željeli.
Nije dovoljno kazati djetetu kako nešto treba da uradi, već mu treba pokazati i objasniti postupno – kako, gdje, zašto nešto treba da čini ili ne čini. Sa druge strane, obavezno treba podržati dijete u brojnim pokušajima da ovlada nekom radnjom, jer mališan na ovom uzrastu uči mnoge veštine važne za kasnije samostalno funkcionisanje.
Besmisleno je tražiti od petogodišnjeg ili šestogodišnjeg djeteta da bude previše odgovorno i da svaki put za sobom pokupi igračke nakon završene igre, da brže sastavlja slagalicu ili da se uvijek samo sjeti da treba da opere zube pred spavanje. Prije polaska u predškolsko dijete uči mnoge vještine, ima potrebu da se osamostaljuje i to obavezno treba podržati. Potrebno je djetetu pokazati kako se šta radi, i to ne jednom ili dva puta, već 10-15 puta, i objasniti mu smireno da će svaki njegov naredni pokušaj biti bolji.
Važno je pomoći djetetu da se razvija i da postane samostalno bez represije i potiskivanja njegove ličnosti. U narednim redovima navodimo sedam savjeta za roditelje djece predškoskog uzrasta.
Ne radite umjesto djeteta ono što ono može da uradi samo
Iako je roditeljima u najvećem broju slučajeva lakše da začas pokupe igračke koje je dijete razbacalo po sobi nego da se ubuđuju i da insistiraju na tome da dijete pokupi igračke samo, usljed čega se najčešće kod djeteta javlja otpor i negodovanje – to je jedna velika roditeljska greška! U vaspitanju djece roditelji nikada ne bi trebali da idu linijom manjeg otpora.
Za vrijeme ručka mnogi roditelji hrane svoje petogodišnje ili šestogodišnje dijete, jer na taj način ono brzo završi sa obrokom a i pojede svu hranu iz tanjira. I pored razumnih argumenata, ovakvim postupcima roditelji u stvari blokiraju razvoj djetetove samostalnosti i uskraćuju mu mogućnost da usavršava svoje vještine.
Sa druge strane, djeca su sklona da insistiraju da mnoge radnje urade samostalno i u tome ih treba nedvosmisleno podržati, naravno, ukoliko roditelj procijeni da je to bezbjedno za dijete.
Ne žurite da pomognete djetetu kod prvog neuspjeha
Ne popravljajte linije koje je dijete samo nacrtalo na papiru, one ne moraju i ne trebaju da budu savršene! Ne pomažite djetetu prilikom sipanja soka u čašu, dopustite mu da samo to učini. Vremenom, dijete će naučiti i kako da nacrta savršeno pravu liniju i kako da sipa sok u čašu bez ijedne prosute kapljice. Važno je da budete tu za dijete i za njegova eventualna pitanja (kojih će sigurno biti), a da se istovremeno uzdržite od suvišnih komentara.
Poštujte Montesori pravilo: Ne popravljajte ono što je dijete uradilo (napravilo)
Na primjer, ako dijete samo obriše sto nakon ručka, ono će naravno prvi put to uraditi onako kako umije, nespretno i nesavršeno. Ali dijete će u tom trenutku biti ponosno na sebe i svoja postignuća!
Međutim, ako roditelji odmah požure da što pre poprave ono što je mališan uradio, pa dodatno izglancaju sto, onda roditelji djetetu šalju poruku da ono nije dovoljno sposobno. Tako će dijete naredni put očekivati od roditelja da pokupe i počiste sto umjesto njega, plašeći se da će opet pogrešiti i biti ispravljano.
Dajte djetetu priliku da ispravi svoju grešku
Kad god dijete napravi neku štetu, pružite mu priliku da to popravi. Ako je, na primjer, isprljalo pod bojama, dajte mu sunđer i vodu da samo obriše pod. Popravljajući nered koji je napravilo, dujete shvata da djela imaju posljedice sa kojima će samo morati da se nosi. U suprotnom slučaju, ljutnja roditelja i moguća kazna će uplašiti dijete koje će se osjećati krivim, ali ga nećete naučiti da ispravlja greške.
Uključite dijete u kućne poslove
Pružite djetetu priliku da učestvuje u svakodnevnim aktivnostima koje odrasli sprovode u kući. Dozvolite mu da radi nešto jednostavno, poput zalivanja cvijeća, brisanja prašine, ređanja obuće u cipelarnik, postavljanja stola za ručavanje i sl. Na ovaj način djetetu pomažete da gradi svoje samopouzdanje, da se osjeća korisnim, punopravnim članom porodice.
Poštujte dnevni raspored aktivnosti
Djeci je neophodna rutina, osjećaj predvidljivosti i dosljednosti. Onda kada znaju šta da očekuju, šta slijedi dalje, djeca lakše i prihvataju da obavljaju svoje zadatke, a pri tom se osjećaju sigurno i bezbjedno.
Koristite igru za komunikaciju sa djetetom
Poznato je da dijete najveći broj svojih vještina uči kroz igru, te će tako, na primjer, trogodišnjak lakše da se obuče ako mu u tome pomogne neki super heroj i sl. Ovdje je neophodno da roditelji budu maštoviti, jer će to doprinijeti ublažavanju otpora djeteta prema mnogim novim radnjama koje ga nužno očekuju u životu.
Dragan Antić
Izvor: Moje dete
