Sisanje palca se može smatrati prirodnom fazom koju skoro svako dijete prolazi tokom svog razvoja. Međutim, treba istaći da ova navika utiče na razvoj govornih organa, a samim tim i na djetetov govor.
Sisanje palca se javlja još u intrauterinom periodu (već oko 20. nedjelje trudnoće moguće je vidjeti fetus sa palcem u ustima) kao potreba fetusa za smirivanjem. Ova “navika” se javlja i nakon rođenja. Kada je uznemirena, beba sisanjem palca uspostavlja kontrolu nad svojim ponašanjem, smiruje se.
Kako bi roditelji trebalo da reaguju ukoliko dijete sisa palac?
Roditelji su često u dilemi da li da sisanje palca zamijene korišćenjem cucli jer misle da će dijete kasnije lakše prevazići odvikavanje. Svakako je bitno da ni u jednom slučaju ne budete strogi kada je riječ o odvikavanju. Sisanje palca djetetu smanjuje napetost, a vaša strogost će je dodatno pojačati, tako da će smirivanje nalaziti na neke druge načine, a to može biti put u druge loše navike ili neurotska ponašanja. Treba naglasiti da je ovo razvojna faza koju prolazi svako dijete i od samog djeteta zavisi njeno trajanje, ali ukoliko se ona nastavi i poslije druge godine svako je razlog za brigu.
Kako sisanje palca utiče na djetetov razvoj?
Ova loša navika utiče na nekoliko segmenta djetetovog razvoja – na razvoj njegovih zuba, govora, ishranu, socijalizaciju i higijenu.
Sisanje palca može uticati na razvoj govora na više načina. Sisanje palca ili cucle znači da bebe imaju manje mogućnosti da brbljaju, a samim tim i manje prilika da svojim ustima i ostalim organima koji učestviju u artikulaciji prave različite oblike koji potpomažu razvoj oralnih motoričkih sposobnosti potrebne za govor (ovladavanje oralnom praksijom koja je preduslov za pravilan izgovor glasova). Vremenom djeca koja sisaju palac pokazuju manju zainteresovanost za interakciju sa drugim ljudima, tako da imaju i manje mogućnosti da vježbaju svoje jezičke sposobnosti, uključujući razvoj rječnika i strukture rečenice. Sisanje palca ili cucle, može povećati vjerovatnoću infekcije srednjeg uha koji utiče na sluh i auditivnu percepciju, i kao posljedica se može javiti kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju. Prilikom govora dijete je manje razumljivo, jer ima nešto u ustima (prst/varalicu) što onemogućava adekvatne pokrete za pravilnu artikulaciju, ali i dijete usvaja nepravilan izgovor.
Ponovljenim postupkom stavljanja svog palca u usta dijete svoj jezik gura unazad ili ga pak izbaci napolje (između zuba) pa onda u situacijama kada ono nema ništa u ustima ostaje navika lošeg položaja i pokreta jezika, a samim tim nepravilne artikulacije, nekad i pojačane salivacije (nemogućnost kontrole nad pljuvačkom). U ovom slučaju javlja se „vrskav govor“ – izgovor glasova je oštećen po tipu lateralnog ili interdentalnog sigmatizma. Lateralni sigmatizam je poremećaj artikulacije kod koje dijete prilikom izgovora jednog ili grupe glasova (najčešće S, Z, C, Č, Ž, Š, Dž, ređe T, D) jezik izbacuje sa strane (kroz zube). Kod interdentalnog sigmatizma dijete prilikom izgovora izbacuje jezik naprijed, između zuba. Na oba načina (interdentalno ili lateralno) jezik ne zauzima pravilan položaj i tako nepravilno usmjerava vazduh što za posljedicu ima oštećen kvalitet određenog glasa. Protruzija jezika (izbačen jezik iz usne duplje) onemogućava i pravilan izgovor glasa R jer je podizanje vrha jezika i vibracija znatno otežana.
Sisanjem palca ili cucle utiče se i na razvoj vilične kosti i može dovesti do deformiteta vilice i nepca. Može nastati okluzija (otvoren zagrižaj), protruzija ili progenija (izbačena gornja ili donja vilica), rjeđe podizanje nepca. Ovi deformiteti utiču na hranjenje i govor.
Ukoliko dođe do poremećaja artikulacije (nepravilnog izgovora glasova) potrebno je da odvedete dijete logopedu. Logopedski tretman bi prvenstveno trebalo započeti vježbama oralne praksije – jačanjem mišića usana, jezika. Jačanjem mišića jezika dijete stiče veću kontrolu nad jezikom pa će samim tim bolje moći da kontroliše njegov položaj. Kada dijete ovlada svojom oralnom praksijom ono je tada spremno za korigovanje oštećenih glasova.
Ukoliko je sisanje palca (cucle) dovelo do deformiteta vilice ili zuba potrebno je da se posavjetujete i sa stomatologom-ortodontom.
Kako spriječiti natanak problema?
Prevencija je uvijek važnija i bolja od samog liječenja/korigovanja određenog problema. Pomozite djetetu i zajedno sa njim prevaziđite ovu fazu. Savjetujemo da to ne činite naglo, jer je vašem djetetu svakako potrebna utjeha, potrebno mu je da ono samo može sebi da pomogne, pa će “zabranjeno sisanje palca/varalice” zamijeniti nečim drugim. Umjesto toga, preusmjerite njegovu pažnju na neku drugu aktivnost. Dajte mu neku igračku, igrajte neke igre prstima, listajte slikovnice, radite ono što će njemu skrenuti pažnju i ispuniti ga. Budite sigurnost i smiraj koji su mu potrebni. Ponekad je razlog sisanja palca jednostavan – djetetu je dosadno, umorno je, uplašeno, a nekad se može desiti da je razlog složeniji i da se on krije dublje u ličnosti djeteta.
Ukoliko ne uspjevate sami da izađete na kraj sa ovim problemom, obratite se psihologu. On će zajedno sa vašim djetetom i vama pronaći uzrok i osmisliti strategije ka rješavanju i prevazilaženju ove faze.
Izvor: www.mojpedijatar.rs