Odbija li vaša kćer nositi haljinice, a sviđa joj se igranje nogometa s dječacima u dvorištu? Sviđaju li se vašem dječaku nalakirani mamini nokti i želi baš takve?
Kada djeca srednjeg uzrasta (5-12 godina) ispoljavaju ove vrste ponašanja, njihovi roditelji su često zabrinuti i postavljaju sami sebi mnoga pitanja: Je li ponašanje mog djeteta abnormalno? Trebam li pokušati promijeniti njega ili nju? Treba li moje dijete profesionalnu pomoć?
Kod djece zapravo razvoj rodnih identiteta počinje prije školskog uzrasta. Dijete počinje pokazivati svijest o tome je li dječak ili djevojčica u prvoj godini života. Često počinje u periodu od osam do deset mjeseci starosti, kada obično otkrije svoje genitalije. Zatim, od jedne do dvije godine, djeca postaju svjesna fizičke razlike između dječaka i djevojčica, prije trećeg rođendana lako mogu označiti sebe ili kao dječak ili djevojčica jer stiču snažan koncept sebe. U dobi od četiri godine, dječji rodni identitet je stabilan, a oni znaju da će uvijek biti dječak ili djevojčica. U istom tom trenutku života, djeca uče rodne uloge-to jest, rade stvari “koje dečki rade” ili “koje cure rade.”
Prije tri godine starosti mogu napraviti razliku između spolno-stereotipnih igračaka (kamioni, lutke) koji se identifikuju sa dječacima ili djevojčicama. Sa tri godine života također postaju svjesni aktivnosti, interesa i zanimanja vezanih posebno za dječake, posebno onih za djevojčice, mnogi počinju da se igraju sa djecom istog spola u igrama tj. aktivnostima koje identificiraju sa spolom. Na primjer, djevojčice se igraju lutkica, igra kuhanja i sl. Nasuprot tome, vaš dječak se možda igra agresivnijih i aktivnijih igara i više ga privlače igračke vojnika ili automobila. Ove rodne uloge i ponašanja zavise od toga kako se djeca odgajaju i šta očekujemo od njih.
Ponašnje prema rodnim ulogama djece pod jakim je utjecajem njihove identifikacije sa muškaracima i ženama u njihovim životima. Sva djeca pokupiċe karakteristike od muškaraca i žena oko njih, ugrađujući ove osobine u svoje ličnosti i sisteme vrijednosti. Oni su također pod utjecajem TV-a, sportskih heroja, omiljenih junaka animiranih serija i odraslih u svim drugim aktivnostima u svojim životima. Vremenom, zajednički učinak tih mnogih utjecaja može odrediti mnoge njihove muške i ženske osobine. Možda više nego bilo koji drugi faktor, suptilnost odnosa svakog djeteta sa svojim ocem i majkom, i stavovi roditelja jednog prema drugom i prema djetetu, utiče na ponašanje djeteta u skladu s rodnim ulogama.
Spolni stereotipi
Stereotipi o muškom i ženskom ponašanju i osobinama prožimaju naše kulture. I kada dječije sklonosti i interesi odstupaju od ovih prihvaćenih normi, dijete je često izloženo diskriminaciji i ismijavanju.
Ironično, ali društveni stereotipi evoluiraju kroz vrijeme. U posljednjih nekoliko desetljeća, došao je plimni val promjena u ponašanju i razlikama u rodnim ulogama. Danas, od žena se očekuje da budu agresivnije i mnogo više “feministkinje” nego što su njihove majke i bake bile. Muškarcima je s druge strane dozvoljeno, a možda se čak i očekuje da izraze svoju “mekšu” stranu, više samilosti, i više “ženske” strane.
Stoga, umjesto da prisilte svoje dijete da se ponaša po kalupima trenutnih ili tradicionalnih rodnih obrazaca onašanja, pomozite mu da ispuni svoje jedinstvene potencijale. Nemojte se pretjerano baviti procjenjivanjem podudaraju li se njegovi interesi sa društveno definiranim rodnim ulogama trenutka. Pustite ga da se razvija na svoj način.
Kada rodni identitet zbuni dijete
Povremeno, izgleda kao da djeca ispolje zabunu u igranju rodnih uloga. Kod dječaka nestane, na primjer, interesa za sport i počinju se identificirati sa djevojčicama. Isto tako, neke djevojke identifikuju se više sa muškim osobinama. Sukob koji se odnosi na spol, može dovesti do odbijanja vlastitog spola. Umjesto da nauče da prihvate sebe, mogu ne voljeti taj dio sebe koji je dječak ili djevojčica.
U tim sukobima, dječaci mogu izgledati više feminizirani imaju li jednu ili više od sljedećih osobina: želi biti djevojčica, kad poraste želi biti neko ženskog roda, ima izrazito interes za ženske aktivnosti, uključujući i igranje s lutkama, interes za šminkanje, nakit, ili uživa u odjeċi za djevojke, njegovi omiljeni prijatelji su djevojčice.
Feminizirani dječaci ponekad su ismijavani, zadirkivani kao “gay”, i izolirani od strane njihovih vršnjaka. Ovo odbijanje može se intenzivirati kad dječaci budu stariji. Kao rezultat toga, oni mogu postati nestrpljivi, nesigurni, ili depresivni i biti u stalnoj borbi sa svojim samopoštovanjem i društvenim odnosima.
Isto se događa i sa djevojčicama koje žele biti dječaci i označene su kao muškobanjaste. Mogući uzroci ovih varijacija prema nekim američkim istraživanjima naglašavaju i biološke faktore i socijalno učenje, koji dovode do tzv. zabune u rodnom identitetu. Prema ovim studijama roditelji i porodični odnosi igraju također veliku ulogu u rodnom zbunjivanju, pa po njima feminizirani dječaci često imaju neobično blizak odnos sa majkama, a posebno udaljene veze sa očevima.
Šta raditi?
Ako primjetite da vaše dijete ima konfuziju u rodnom identitetu izravno s njim ili njom raspravite dječak/djevojčica ponašanje. Kroz osjetljiv i suptilan dijalog, možda ćete moći da pomognete svom djetetu da bolje razumije svoje ponašanje i ponašanje koje dobiva kao odgovor od vršnjaka. Pružanjem pune podrške djetetu poduprijeti ċete njegovo samopoštovanje i suprotstaviti se zajedno društvenim i pritiscima vršnjaka kojima je izložen.
U nekim slučajevima potrebno je uključiti i stručnu osobu (dječijeg psihologa ili psihijatra), ako dijete potpuno odbija svoj spol, igra se isključivo sa vršnjacima suprotnog spola i izloženo ismijavanju u vrtiċu od strane vršnjaka.
Međutim, ovo je vrijeme kada prihvatanje i podrška za vaše dijete treba biti najvažnija.