Mama nam je uvijek govorila “Meni je moj muž najpreči. Vi ćete se poudati i poženiti, a on mi jedini ostaje”. I to mi je uvijek bilo interesantno, simpatično, a sad tek vidim pravi smisao te izjave. Naravno, besmisleno je raspravljati ko je stvarno preči – dijete ili muž. Poenta je nešto drugo.
Vidim danas žene koje se totalno promijene prema mužu kada stigne dijete. Ona spava sa djetetom, a on u drugoj sobi. Ona se prestane sređivati jer nema vremena od djeteta. Prestane sebi kupovati stvari, jer je djetetu preče. Nema vremena za razgovor, jer mora prati, čistiti… Muž je totalno zanemaren u svakom pogledu, jer je pažnja 100% usmjerena prema djetetu. Ako se muž nešto i ponudi da odradi da pomogne, ne dopušta mu, jer ona će to najbolje. Greška, greška, greška.
Dolazak bebe u porodicu je najljepša stvar na svijetu i treba da bude najljepši trenutak od kada će sve biti bolje, ljepše, kada će se muž i žena još više zbližiti, povezati, a ne trenutak kada sve kreće nizbrdo (između muža i žene). Treba biti sva pažnja usmjerena na bebu, ali zajednička pažnja. Možda on neće najbolje obući bebu, ali pusti ga neka oblači ako se već ponudio. ”Neka, ja ću”, je rečenica koja je unazadila čitav ženski rod. Muž se ponudi ali neka, ona će. I naravno, neće se više ni nuditi. Ona se poslije žali ”Ja sve sama”. Ne možemo i ne treba da radimo sve same.
Možda je razlog toj masovnoj pojavi činjenica da roditeljstvo različito utiče na muža, a različito na ženu. Kada postane otac, muž ne trpi neku veliku promjenu – nastavlja svoju karijeru uz naravno veće obaveze izdržavanja i osjećaj očinstva. Kod žene je već drugi slučaj. Majčinstvo ženu mijenja iz korjena. Prije svega, sada se ženski identitet zamjenjuje majčinskim. Žena dobiva ulogu koja je određuje do kraja života.
Kako oboje reaguju na tu promjenu i kako je prihvataju, uveliko određuje partnerstvo muža i žene u novonastalim ulogama majke i oca. Nekad se desi da uloga roditelja prevlada nad ulogom partnera. I nešto što naizgled ide u prilog djeci (mamino posvećivanje njima uz cijenu zanemarivanja oca) je zapravo veoma pogubno za njih. Jako i stabilno partnerstvo između roditelja je najvažniji temelj za stabilnu ličnost djeteta koja se razvija od najranijih dana.
Zdrava komunikacija je bit rješenja. Razgovor i razgovor i to ne samo o djeci, već i o snovima, razmišljanjima, dilemama, nekim trećim stvarima. Kvalitetan razgovor može napraviti čuda od braka. A nekad je dovoljno i samo zajedno šutiti.
By gugu blogerka
Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne moraju odražavati stavove redakcije portala.
