Iako ih nije uvijek zabavno mijenjati, pune pelene su jedan od pokazatelja da bebin probavni sistem radi svoj posao i da su se svi napori da nahranite vaše zlato isplatili.
Kroz probavu ljudski organizam dobiva energiju koja se oslobađa razgradnjom hranjivih tvari. Hranjive tvari, odnosno energija iz hrane su potrebni za izgradnju i normalno funkcioniranje organizma. A cijeli taj proces započinje mnogo prije rođenja.
Kada se fetus formira u majčinoj utrobi, tri sloja stanica postupno se razvijaju u tri glavne komponente njegovog tijela. Prvi sloj čini živčani sistem i osjetilne organe, dok drugi sloj čini njegov mišićni, krvožilni i koštani sistem. Treći sloj stanica čini probavni sistem. Crijeva vaše bebe počinju se razvijati već u petoj sedmici trudnoće.
Tokom trećeg mjeseca razvoja fetusa, želučane stanice fetusa počinju lučiti tekućinu. “Otpad” koji nastaje iz ploda prolazi kroz posteljicu i ulazi u majčinu krv. To znači da je probavni sistav počeo funkcionirati još u fazi fetusa.
Želudac i crijeva novorođenčeta
Želudac vaše bebe vrlo je mali (otprilike veličine špekule, 5-7 ml) i njegov probavni sistav nije navikao uzimati ništa drugo nego ono što mu je isporučeno kroz posteljicu. Zbog toga bebe mogu izgubiti između 7-10% porođajne mase nakon rođenja.
Mala veličina želuca vaše bebe ujedno je i razlog zašto će joj trebati česta hranjenja nakon rođenja.
Nakon nekog vremena želudac će se proširiti na veličinu loptice za stolni tenis, te će moći zadržati do 60 ml odjednom. Osigurajte se s dovoljno platnenih pelena, jer će vam one postati omiljen modni dodatak, zahvaljujući pojavi zvanoj bljuckanje. Donji ezofagealni sfinkter koji odvaja želudac od jednjaka slab je i nezreli, što uzrokuje nevoljno vraćanje progutanog sadržaja u ždrijelo ili usta, te iz usta prema van (regurgitacija).
Pri rođenju, crijeva vaše bebe su sterilna. Probavni sistem vaše bebe se razvija i sazrijeva. U ovom trenutku on nije spreman prihvatiti druge vrste hrane osim mlijeka.
Čim počnete dojiti, crijeva novorođenčeta upoznaju bakterije koje se unose mlijekom. Majčino mlijeko osigurava nekoliko korisnih bakterija, npr. bifidobakterije i laktobacile, koje su presudne za zdravlje vašeg djeteta. Broj bakterija, i dobrih i loših, brzo se povećava u prvih nekoliko dana života djeteta.
Kako vaše dijete raste, mikroflora crijeva uspostavljena u njegove prve dvije godine se stabilizira i obično održava ravnotežu dok ne dostigne odraslu dob.
Zdrav ekosustav mikroflore crijeva ključan je za cjelokupno zdravlje vašeg djeteta. Bebe koje nemaju pravilan balans crijevnih bakterija vjerojatno će biti sklonije kolikama (plinovima i bolovima u trbuhu), a vjeruje se da imaju veći rizik od razvoja alergije (npr. ekcema) i astme u odrasloj dobi.
Što kada mama ne može dojiti?
Dojenje pomaže vašem djetetu da postigne optimalan rast, razvoj i zdravlje. Bebe koje se hrane majčinim mlijekom imaju značajno manje gastrointestinalnih, ušnih, mokraćnih i respiratornih infekcija. Majčino mlijeko je bogato antitijelima, a također će potaknuti kolonizaciju dobrih bakterija u gastrointestinalnom traktu novorođenčeta.
Bifidogeni čimbenici koji se nalaze u majčinom mlijeku pomažu da se potakne rast korisnih bakterija u crijevima, što smanjuje rizik od proljeva i drugih crijevnih bolesti. Drugim riječima, majčino mlijeko održava probavni sistem u dobrom stanju.
Stoga se preporučuje dojiti bebu, posebno tokom prvih nekoliko dana života. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da majke doje svoju djecu najmanje prvih šest mjeseci i nastave dojiti svoje dijete sve do dobi od dvije godine.
No, ako majka iz određenog razloga ne može dojiti ili nema dovoljno mlijeka, uz preporuku stručne osobe (pedijatra, nutricionista) u prehranu dojenčeta se može uvesti početna ili prijelazna mliječna hrana za dojenčad.
Izvor: bebimil.hr