Način komunikacije s djetetom mijenja se s njegovim rastom i razvojem. Novorođenče najveći dio informacija čita s roditeljskog lica, a od svih zvukova iz okoline najviše pozornosti privlači mu ljudski glas.
Imitirajte svoje dijete, njegovo glasanje i mimiku i uskoro ćete primijetiti da i ono oponaša vas. Spontano ćete se usklađivati, a vaši će „razgovori“ nalikovati pravima. Nije važno značenje riječi, nego kako one zvuče.
Uzdisanje, kihanje, plač
Prva faza razvoja govora potrajat će do 8. tjedna. Dijete će se u tom razdoblju oglasiti sasvim spontano: uzdahnut će, kihnuti, zakašljati, zaplakati kad je gladno ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnoštvo spontanih pokreta nogicama, ručicama i prstićima, tako nesvjesno pokreće i govorne organe – jezik, usnice, donju vilicu i glasnice.
Krik zdravog novorođenčeta je glasan, bistar i čist, s kratkim uzdahom i dugim izdahom. U ovoj fazi počinje stvaranje prvih, za govor važnih senzomotoričkih živčanih veza. Mozak bebe polako uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje, što je temelj svjesnog govora. Prvo dolazi do uspostavljanja kontrole nad intenzitetom glasa, pa visinom glasa i na kraju do kontrole različitih pokreta govornim organima u usnoj šupljini. Između 6. i 8. tjedna se, na neopisivu sreću roditelja, pojavljuje prvi osmijeh.
Gugutanje i smijeh
Druga razvojna faza govora traje od 8. do 20. tjedna i u njoj se beba počne smijati i gugutati. Počinje ovladavati intonacijom, na razne načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta te reagira na govor roditelja vlastitim glasom.
Od otprilike 12. tjedna djetešce guguče kada ga škakljamo, grlimo i razgovaramo s njim. U četvrtom mjesecu života javljaju se počeci imitacije i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje s odraslima.
Brbljanje i prve riječi
Treća faza razdoblje je između 16. i 20. pa do 30. tjedna bebinog života i u njoj počinju glasovne igre i brbljanje. Beba je narasla pa u usnoj šupljini ima puno više prostora za različita složenija kretanja jezikom. Sve se više javljaju slogovni nizovi: ta-ta-ta-ta, da-da-da, ma-ma, a zatim i raznoliki de-da, ta-te i slično.
Djetetova okolina na njih reagira kao da su riječi i obično ih oko navršene prve godine dijete počinje sustavno koristiti za označavanje određene osobe ili potrebe. Tada govorimo o pojavi prvih riječi.
Geste i aktivna komunikacija
Sljedeća faza traje između 20. i 25. do 50. tjedna i prati ju bebino brbljanje koje počinje podsjećati na prave glasove materinjeg jezika. Dijete aktivno komunicira u igranju s odraslima, pokušava privući pozornost, pruža ručice, igračke i pažljivo sluša ljudski govor.
Jedan od znakova da je nastupila prekretnica u razvoju komunikacije, koja je jednako važna kao i prve riječi, jest pojava gesti. Djeca njima priopćavaju ono što je u njihovim malim životima izuzetno važno: podignuti ih, jesti, ići u šetnju, nešto vam pokazati. Odgovaranje na djetetove geste potiče razvoj komunikacije i usvajanje jezika.
Reagira na svoje ime
Na kraju prve godine života, odnosno pripremnog perioda razvoja govora, dijete svjesno reagira na vlastito ime, na riječ “ne!” i na jednostavan nalog (Daj mi loptu!), te usmjerava pogled prema imenovanim osobama i igračkama (Gdje je tata?, Gdje je auto?). U tom je razdoblju vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s djetetom pomoću jarkih šarenih igračaka i predmeta. Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom za razvoj govora jer dijete postupno i svjesno gradi vlastiti slušno-govorno-motorički sustav.
Povezivanje dviju riječi
U dobi od 12. do 21. mjeseca beba izgovara sve više riječi, oponaša zvukove koje čuje, imenuje i pokazuje jednu ili dvije slike te riječima traži jesti i piti. Kada postane sposobno izgovarati veći broj riječi s određenim značenjem, dijete počinje shvaćati da se dvije riječi u govoru mogu povezati tako da imaju određeni smisao (Mama, daj!, Mama, vode!). U ovom razdoblju mališani s interesom slušaju pjesmice i jednostavne priče.
Važnost prepričavanja
Djeci od 2. do 4. godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati i proširivati ono što su rekla. Važno je postupno im obogaćivati rječnik i dati im mogućnost da što više prepričavaju događaje toga ili proteklog dana. Nakon navršene druge godine dijete počinje koristiti negacije (ne, nema) i prve zamjenice (ja, ti). Glasove izgovara sve jasnije, a sposobno je razumjeti i dva naloga u nizu (Donesi bebu i stavi je na krevet).
Što se izgovora tiče, djeca u dobi između tri i tri i pol godine moraju ispravno izgovarati glasove p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h, l, a, e, i, o, u. Neispravan izgovor glasova s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ, r, lj i nj može se tolerirati najdulje do pete godine. Trogodišnje dijete naučilo je upotrebljavati gramatički ispravne eliptične, proširene, neproširene, nezavisno-složene, pa i zavisno-složene rečenice (Dobila sam bebu, jer sam bila dobra.). Izgovor još nije čist, većina riječi je iskrivljena, prilozi vremena i brojevi još nisu usvojeni, ali struktura rečenice je ispravna.
Jasno i pravilno izgovaranje riječi
Nakon navršene 4. godine dijete koristi sve složenije i dulje rečenice, upotrebljava gramatička pravila materinjeg jezika, a rječnik mu je sve bogatiji. Većinu glasova pravilno izgovara, a govor je razumljiv i nepoznatim osobama. Voli slušati priče, prepričavati prošle događaje, a razvija i sposobnost pričanja priča.
Poslije 6. godine mališan bi trebao posve jasno izgovarati glasove i usvojiti dobar dio gramatike materinjeg jezika, što je preduvjet razvoja čitanja i pisanja.
Uvijek je, kad se radi o razvoju govora i jezika, potrebno imati na umu da kod djece postoje individualna odstupanja te da svako odstupanje ne znači i poremećaj. Neka djeca brže prolaze govorne faze, a neka sporije. Međutim, ukoliko primijetite značajno zaostajanje u govoru i razumijevanju okoline, korisno je posavjetovati se s pedijatrom. Ukoliko postoje indikacije, on će dijete uputiti na daljnje potrebne preglede otorinolaringologu, neuropedijatru, logopedu, psihologu ili nekom drugom specijalistu. Što se prije otkrije eventualni poremećaj, brže će se i lakše ukoniti.
