Photo by Basil Samuel Lade on Unsplash
Gotovo su sva ponašanja u ranijoj dobi naučena nesvjesno, što znači da ako ih roditelji često ponavljaju, dijete će ih potpuno usvojiti i prakticirati u školi te na igralištu, pojašnjava Josipa Bosak Miklenić
Je li moje dijete spremno za nove školske obaveze? Može li dugo sjediti u klupi? Ima li dovoljan broj bilježnica?
Sve su to pitanja koja si roditelji obično postavljaju upravo u ovo vrijeme. Prvi dani škole zbilja znaju biti pravi izazov za čitavu obitelj.
Niti kod roditelja ne manjka stresa. Njima, pak, dodatan izvor brige predstavlja i razmišljanje jesu li im djeca povodljiva, kako će se ponašati u prometu, kao i kako će se odnositi prema svojim vršnjacima dok odrasli nisu prisutni.
Mnogi stručnjaci tvrde kako odrasli zapravo ne trebaju puno mozgati da bi dobili odgovore na ova pitanja jer je dovoljno samo da se zapitaju što oni govore i rade u prisutnosti mališana. Drugim riječima, studije su dokazale da djeca upijaju kao spužve i sve pamte pa je za očekivati da će se ponašati baš onako kako to čine njihovi najveći uzori – roditelji!
Učenje oponašanjem
– Ako djetetu često mašete „pa-pa”, ono će naučiti mahnuti na isti način kako ste vi to učinili. Kako se djetetov mozak razvija, učenje je sve brže pa i dijete imitira sve više ponašanja kojemu je izloženo. Roditelj je onaj od kojeg će dijete najviše učiti jer njega najviše promatra, on mu pruža osjećaj sigurnosti i osnovna je referenca za sve što se događa u svijetu. Zbog toga je iznimno važno na koji način se skrbnik ponaša prema djetetu i drugim osobama u neposrednoj okolini jer će upravo takvo ponašanje moći očekivati od njega – objasnila je Josipa Bosak Miklenić, psihologinja, neurofeedback trenerica i vlasnica obrta Brain job.
Gotovo su sva ponašanja u ranijoj dobi naučena nesvjesno, što znači da ako ih roditelji često ponavljaju, dijete će ih potpuno usvojiti i prakticirati u školi te na igralištu. Učenje po modelu, odnosno učenje oponašanjem, vrijedi u svim aspektima života. To znači da će djeca imitirati ponašanje odraslih i u prometu.
U vrlo ranoj dobi djeca najviše primjećuju svjetla semafora te im nerijetko predstavljaju najzanimljiviji prometni uređaj, ali isto tako su vrlo osjetljiva na zvukove zbog čega sirene i trube itekako privlače njihovu pozornost. Kasnije počinju zamjećivati prometne znakove i zebru pa je tada, napominje psihologinja, pravo vrijeme učiti djecu kako se prelazi cesta. Starija djeca zamjećuju i kako se odrasli osjećaju u prometu, no pamte i što verbaliziraju te na koji način reagiraju na različite situacije.
Loše posljedice
Neki vozači nisu svjesni kako upravo neprimjerena ponašanja na cesti koja uključuju neopreznu vožnju neprilagođenom brzinom, u alkoholiziranom stanju, bez vezanja sigurnosnim pojasom i u neosiguranom motornom vozilu mogu ostaviti negativne posljedice na psihičko zdravlje djeteta.
– Kolike i kakve psihičke posljedice mogu ostaviti takva ponašanja ovisi o temperamentu djeteta. Neka djeca su više senzibilna, intenzivnije doživljavaju i određene osjetilne podražaje, kao i situacije i emocije. Kod takve djece će brza i neoprezna vožnja ili vožnja pod utjecajem opojnih sredstava izazvati snažniju reakciju zbog čega može ostaviti trajniji osjećaj nesigurnosti. Takav osjećaj može dovesti do razvoja tjeskobe i anksioznosti, a može razviti i strah prema vožnji osobito ako se dogodi prometna nesreća. Negativniji utjecaj na mentalno zdravlje djeteta može imati ovakav tip ponašanja koje se ponavlja, odnosno ukoliko roditelj stalno prakticira takvu vožnju u prisutnosti djeteta. Zbog toga dijete može odbijati vožnju automobilom, a ovaj strah može se i generalizirati na druga prijevozna sredstva – ističe stručnjakinja.
Ključ je u odgoju
Bosak Miklenić smatra kako je učenje djeteta o pravilima ponašanja u prometu, u svakoj dobi, iznimno snažan alat za jačanje sigurnosti cestovnog prometa. Kako kaže, suhoparno nabrajanje i izgovaranje pravila nije dovoljno. Djeca trebaju razumjeti zašto se se od njih traži takvo ponašanje u prometu.
To zlatno pravilo vrijedi i za sve drugo u njihovu životu – treba im se jasno objasniti zašto je dobro zdravo se hraniti, zašto je pušenje loše za tijelo, zbog čega je dobro biti fizički aktivan i slično.
– Ako očekuje od djeteta da poštuje pravila, roditelj ih se mora i sam pridržavati. Ako prelazimo zebru na crveno svjetlo, ne treba nas čuditi ako isto napravi i naše dijete. No, većina odraslih toga uopće nije svjesna pa često, bez razmišljanja, burno reagiraju na neispravne postupke školarca. Ovo prvenstveno dovodi do konfuzije u djetetovoj glavi jer se ono ponašalo na isti način kao i roditelj, a umjesto da bude nagrađeno, dobiva negativnu i burnu reakciju. Ako se roditelj stalno tako ponaša, dijete gubi osjećaj sigurnosti i povjerenja u njega te mu on više nije sigurna luka i referenca za daljnja ponašanja. Tada dijete traži druge modele čime postaje podložno negativnom utjecaju, baš zato što je izgubilo osjećaj sigurnosti. Svakako ćemo najviše pozitivno utjecati na dijete ako se i mi sami ponašamo na način kako to zahtijevamo od djeteta. Prvo moramo krenuti od sebe i vidjeti kako se mi ponašamo da bismo mogli očekivati nešto od vlastitog djeteta – ističe Bosak Miklenić.
Najznačajniju ulogu u sigurnosti djece u prometu svakako imaju roditelji stoga je jako bitno da djeci uvijek budu primjer ispravnog ponašanja. Važno je i da ne zaborave kako mališan upija svaku njihovu gestu, akciju i reakciju te da nikada, bez obzira na to koliko se žurili, a u pratnji su djeteta, ne čine prometne prekršaje.
