Kupanje u moru, bazenima, rijekama ili jezerima gotovo je svima neizostavni dio ljeta. Međutim, mnogim roditeljima u ljetne se planove upliće nešto što nisu planirali – dječiji strah od vode.
Šta napraviti kada se dijete boji vode? Je li taj strah normalan? Kako reagirati? Šta izbjegavati?
O svemu tome govorila je hrvatska psihologinja Martina Kovačić, koja je ujedno majka troje djece.
Strah od vode kod male djece vrlo je čest, a evolucijski gledano zapravo i koristan. Uvijek su preživljavali ili oni agresivni ili anksiozni, koji su zahvaljujući svom strahu izbjegavali potencijalno opasne situacije. To nam je ostalo genetski zapisano. Danas, kad je dijete čuvano s deset strana, a voda plitka i nema morskih pasa, taj strah više nije svrhovit. Međutim, dijete mora sakupiti dovoljan broj pozitivnih iskustava da ona nadjačaju taj strah, kazala je.
Zato predlaže kako u svega nekoliko jednostavnih koraka prevladati taj roditeljski izazov.
Budite što smireniji, bez drame i bez poređenja
Jako je važno ne raditi dramu i ne forsirati dijete da uđe u vodu. Izbjegavajte rečenice poput “Gledaj kako se sestra/brat lijepo kupa, vidiš da je lijepo. Nemoj se bojati!” Takvim negativnim poređenjem potičemo sram i još veće uzmicanje djeteta. S druge strane, potpuno je nesvrhovito reći djetetu da se ne boji. To je kao da mu kažemo neka mu ne bude hladno dok se ono trese od hladnoće.
Objasnite djetetu da je strah normalan
Pitajte dijete kako je, čini li mu se da je voda strašna. Zatim mu recite da vidite kako se boji i da je to sasvim uredu jer ste se i vi bojali toga kada ste bili dijete. Recite mu da nekome treba manje, a nekome više vremena da skupi hrabrost, ali da će je sigurno skupiti.
Dijete postepeno približavajte vodi
Dobro je dijete polako, neobavezno, postepeno i kroz igru primicati vodi. Dobro je čak malo i “ignorirati”, tj. “staviti na stranu” taj strah i pustiti da dijete samo prevlada emociju svojim tempom i da se vodi približi vođeno znatiželjom.
Iako takvo djetetovo ponašanje nije u skladu s našom predodžbom ljetovanja s djetetom, treba znati da jedna godina u životu malog djeteta čini ogromnu razliku u njegovom sazrijevanju te da se vrlo lako može dogoditi da već iduće ljeto to isto dijete neće htjeti izlaziti iz mora sve dok ne poplavi.
Šta ako se strah nastavi u odrasloj dobi
Kako kaže psihologinja, strah od vode kod djece je sasvim normalan jer je to stvar sazrijevanja i skupljanja pozitivnih iskustava. Međutim, kod odraslih već možemo govoriti o fobijama ili anksioznostima.
U tom slučaju, ako osobi taj strah predstavlja problem, sputava ga u funkcioniranju i stvara previše izbjegavajućih ponašanja, smisleno je poraditi na tome. Pokazalo se da najbolje rezultate kod opisane smetnje i sličnih situacija daje kognitivno-bihevioralna terapija koja specifičnim tehnikama, poput vođenih postupnih izlaganja, u nekoliko dolazaka daje vrlo dobre rezultate, zaključuje Martina Kovačić, piše Dnevnik.hr.
