Ova su pitanja u centru novog filma “Luzzu” kojeg potpisuje malteško-američki reditelj Alex Camilleri (napisao i režirao). U svom debitantskom dugometražnom rediteljskom debiju, Camilleri i njegov snimatelj Léo Lefèvre sa iskrenošću, radoznalošću i realizmom snimaju jednog običnog čovjeka na Malti, koji se bavi ribolovom i koji od istog živi, koristeći uglavnom neprofesionalne glumce da dodaju sirovost i autentičnost ovoj suptilnoj drami, a zapaženu ulogu ostvario je i mladi zagrebački glumac Filip Sertić.
“Luzzu” je premijerno prikazan u glavnom programu festivala u Sundanceu. Nakon toga je nastavio festivalsku turneju, a prijavljen je i kao malteški kandidat za Oscara. Ime Luzzu iz naslova je zapravo tradicionalni malteški ribarski mali brod, odnosno šareni čamac koji su vekovima lokalni ribari koristili dok su lovili ribu. Naša zvjezda je stvarni malteški ribar po imenu Jesmark (Jesmark Scicluna), koji je vlasnik jednog takvog luzzua – šarenih je boja, žut, crven, zelen i plav. Jesmark je sin ribara koji je i sam bio sin ribara i tako niz generacija, pri čemu je svaki otac prenosio porodični luzzu. Ono što gledamo nikada ne izgleda kao predstava, već kao težak život koji se živi pred kamerama. Preko Jesmarka se upoznajemo sa stvarnim životnim borbama sa kojima se Maltežani suočavaju, pre svega, poteškoćama u podizanju porodice i nepravdama koje ih okružuju – sistema koji kao da je stvoren da im uništi tradiciju.
uloge: | Jesmark Scicluna, Michela Farrugia, David Scicluna, Filip Sertić |
---|---|
žanr: | drama |
scenario: | Alex Camilleri |
režija: | Alex Camilleri |
Jesmarkov luzzu, stara drvena stvar sa više šarma nego funkcionalnosti, koju on naziva „Ta Palma“, curi i mora na popravku. To ga stavlja u nepovoljan položaj na konkurentnom ribarskom tržištu. Da stvar bude gora, Jesmark kod kuće ima malo dijete koje ima ozbiljnih zdravstvenih problema i djevojku, Denise (Michela Farrugia), o kojima treba da brine. Kada se on vrati kući praznih ruku nakon posebno nesrećnog dana na moru, ona odlučuje da se iseli iz njihovog stana i ode u stan svoje majke. Jesmark je bijesan, ogorčen i očajan, mora da sastavlja kraj s krajem u profesiji koja je, čini se, na ivici izumiranja, a problemi se svakim danom sve više gomilaju. Vrlo brzo nesrećni Jesmark, čiste duše i dobrih namera, polako shvata da ako želi spasiti svoj mali brod i porodicu, morat će učiniti sve, ali će tako pregaziti sve svoje ideale, progutati svoj ponos i raditi sa ljudima koje inače prezire i krivi za uništavanje tradicionalnog načina ribolova koji praktikuje. U početku, Jesmark i njegov prijatelj David (David Scicluna) hvataju sabljarku, koja bi inače na pijaci imala dobru cijenu, ali moraju da je bace nazad u vodu (već je mrtva) jer nije u sezoni. Kasnije, Jesmarku se pruža šansa da proda svoj luzzu i da se odrekne dozvole za ribolov (7.000 evra bi trebalo da dobije za to).
Alex Camilleri je snimio rijedak umjetnički filmm koji prikazuje kako sveobuhvatna politika Evropske unije, može da uništi lokalne običaje, kao i ljude i porodice. U moru blokbastera i visokobudžetnih filmova kojima nas zasipaju i truju, neki skromni (ali vrijedni) filmovi često prođu nezapaženo, i tu nepravdu je teško, gotovo nemoguće ispraviti. Ali prijatno je znati da se neki pravi filmski umjetnici još uvek mogu naći u svijetu u kojem je novac skoro pa uvek jedini cilj. Postao je svijet u kome moćni napreduju, a mali nestaju.
“Luzzu”, snimljen na malom ostrvu sa svojim sićušnim budžetom, pun je sjajne glume, pre svega, nadarenog ribara Jesmarka Scicluna. Ali magija reditelja Alexa Camillerija čini ovo jednim od filmova godine, ovo je film za one koji žude za stvarnošću, i u kojem nema ništa osim surove istine. Postoje trenuci kada sva ljepota mesta zavlada, posebno dok Jesmark svojim voljenim čamcem plovi morem koje više ne može nazvati svojim. Camilleri je temeljno proučio umjetnost malteškog ribolova pre snimanja filma. On ispituje svaku aktivnost kojom se bave, od raspletanja mreža do popravljanja čamaca. To je ljubavno pismo ljudima u zemlji i ljudima koji pokušavaju da održe ovu kulturu živom. Ostrva Malte su karakter na svoj način i oduzimaju dah, ali ipak su ljudi srce i duša ovog mesta.