Trudnoća je dinamičan proces i vrlo je važno shvatiti je na taj način. To u principu znači da se određena vrsta bolesti može pojaviti i kod prethodno zdravih trudnica, kao i u narednim trudnoćama.
Jedna od najučestalijih komplikacija u trudnoći šećerna bolest se dijeli na dijabetes tipa 1, koji predstavlja apsolutni nedostatak inzulina, te na dijabetes tipa 2, koji podrazumijeva poremećeno lučenje inzulina, rezistenziju na iznzulin ili povišenu proizvodnju glukoze. Zovemo ih inzulin ovisni dijabetes i inzulin neovisni dijabetes.
“Šećerna bolest je najčešća komplikacija trudnoće. Pacijentice možemo podijeliti na one koje su imale dijabetes i prije trudnoće i na one koje su dijabetes dobile ili čiji je dijabetes otkriven u trudnoći. U posljednjih 15 godina na globalnom nivou povisio se rizik za nastanak trudničkog dijabetesa u prosjeku za 15 posto. Afroamerikanke, žene azijskog i latinoameričkog porijekla u principu imaju povišen rizik za nastanak dijabetesa u odnosu na žene bijele rase”, objašnjava ginekologinja Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu Aida Bjelopoljak.
Rastuća pojava dijabetesa prije trudnoće rezultirala je i povišenim brojem trudnica s dijabetesom.
“Uspjeh same trudnoće kod trudnice s postojećim dijabetesom ovisi o samoj kontroli glikemije u trudnoći te o postojanju ili nepostojanju kardiovaskularnih ili bubrežnih oboljenja vezanih za dijabetes. Komplikacije u trudnoći direktno povezane s dijabetesom koji je postojao i prije trudnoće jesu spontani pobačaji, prijevremeni porod, veća incidenca nastanka fetalnih malformacija, abnormalni fetalni rast, povišen rizik za iznenadnu fetalnu smrt, višak plodove vode te nakon rođenja respiratorni distres novorođenčeta, hipoglikemija, hipokalcemija hiperbilirubinemija, policitemija, kardiomiopatija, dugorčno lošiji kognitivni razvoj, veći rizik za nastanak dijabetesa u kasnijoj dobi”, rekla je Bjelopoljak.
Komplikacije vezane za dijabetes koje se direktno odnose na majku su preeklampsija, dijabetična nefropatija, retinopatija, neuropatija, dijabateična ketoacidoza i povišen rizik od nastanka infekcija. Idealno bi bilo da sve žene koje boluju od dijebetesa počnu pripremu i prije samog začeća.
“Nažalost i kod nas, a i u svijetu samo 50 posto žena s dijabetesom zaista obavi prekoncepcijsku pripremu i savjetovanje. Veoma je važno regulirati glikemiju (nivo šećera u krvi) nekoliko mjeseci i prije samog začeća”, kaže Bjelopoljak.
Gestacijski dijabetes
Gestacijski dijabetes je potpuno druga kategorija s jednakom opasnošću za majku i dijete. Trudnički šećer se definira kao intolerancija na glukozu različite težine, koji je prvi put okirven u trudnoći ili je direktno indukovan trudnoćom. U ovu grupu, dakle, spadaju i žene koje su vrlo vjerovatno imale dijabetes i prije trudnoće, ali koji je u trudnoći otkriven.
“Veoma je važno otkriti šećer u trudnoći, jer komplikacije gestacijskog dijabetesa u trudnoći su jednake komplikacijama trudnica koje su dijabetes imale i mimo trudnoće, a to su spontani pobačaji, prijevremeni porod, veća incidenca nastanka fetalnih anomalija, izenadna fetalna smrt, višak plodove vode, veća porođajna težina novorođenčeta, odnosno abnormalni fetalni rast, što predstavlja veći rizik za majku i dijete prilikom poroda, te već navedene opasnosti za dijete po rođenju. Osim toga, žene s gestacijskim dijabetesom u zavisosti do težine samog trudničkog šećera imaju mogućnost da i nakon trudnoće zadrže visok nivo šećera u krvi ili da kroz godine razviju dijabetes tipa 2”, objašnjava Bjelopoljak.
Iako postoji više od 40 godina istraživanja na ovom polju, ne postoji jedinstveni konsenzus u svijetu za screening testove trudničkog dijabetesa. Prema posljednjm preprukama, pacijentice se moraju svrstati u one niskog, prosječnog i visokog rizika te pacijentice s već postojećim dijabetesom.
Screening je potrebno obaviti svakoj trudnici, a posebnu pažnju trebaju obratiti pacijentice s većim rizikom, s pozitivnom porodičnom anamnezom na dijabates, povišenom tjelesnom težinom, one koje su imale dijabetes u prethodnoj trudnoći te s većim brojem spontanih pobačaja.
“Screening bi trebalo obaviti između 24 i 28 nedjelje gestacije u vidu OGTT (test tolerancije na oralnu glukozu) kod žena koje nemaju povišen rizik, a kod žena s povišenim rizikom i ranije, tako što se najprije mjeri šećer natašte, potom nivo glukoze nakon opterećenja od 75 g glukoze nakon sat vremena te nakon dva sata. Dobijene vrijednosti tumači nadležni ginekolog”, objasnila je Aida Bjelopoljak.
U zavisnosti do težine samog trudničkog dijabetesa koji se odredi screeining metodom, mjerenjem profila glikemije te mjerenjem HbA1C, ginekolog može odrediti vrstu terapije koja uključuje higijensko dijetetski režim sam ili uz određenu vrstu i težinu tjelesne aktivnosti ili inzulinsku terapiju
Klix.ba
