Djeca i telefon
Djeci telefon predstavlja magičnu mašinu koja ih beskrajno oduševljava: zvoni, svijetli i uz sve to se još čuje i razgovor ljudi koji se uopće ne vide. U daljnjem tekstu možete pronaći informacije o tome kako čak i one najmlađe upoznati sa telefonom i korak po korak ih naučiti osnovnim pravilima telefoniranja.
Najdraži telefon
Djeci telefon predstavlja magičnu mašinu: zvoni, pojedini modeli čak i svijetle i ukoliko pritisnu ispravnu tipku mogu čuti glas bake, djeda ili glas omiljene tetke. Međutim, ako okrenu slušalicu, ljudi koji pričaju kroz slušalicu nema tamo. Nevjerovatno!
Sa nešto više od dvije godine, najmlađi otkrivaju svoju ljubav prema telefonu. To najčešće vodi tome da se utrkuje oko „nadmoći“ nad slušalicom. Rečenicu tipa: “Daj mi slušalicu, želim razgovarati sa bakom” je aspolutno svaki roditelj koji ima malu djecu bar jednom izgovorio. Najvjerovatnija reakcija djeteta: ili će krenuti da trči po kući sa slušalicom ili će brže-bolje pritisnuti neku tipku a umjesto drage bake će čuti samo “bip, bip, bip….”.
Iskoristite oduševljenje
Veliku radoznalost i oduševljenje mališana telefonom možete vrlo dobro iskoristiti kako bi im približili prve korake upotrebe telefonskog aparata. Samo tako se djeca navikavaju na činjenicu da telefon nije nešto što je zabranjeno nego je u biti normalna forma (oblik) komunikacije.
Ali molimo Vas, budite fer prema sagovornicima. Nije baš svako oduševljen kada vodi razgovor sa dvogodišnjakom koji pri tome ili šuti ili „mrmlja“ neki jezik koji gotovo i njegova majka jedva da razumije.
Najbolje je da uključite spikerfon (zvučnik) na telefonu, jer se na taj način i vi možete uključiti u razgovor i riješiti recimo baku nedoumice šta da pita svoje omiljeno unuče ili joj jednostavno prenijeti da se njen ljubimac osmjehnuo ili klimnuo glavom kao znak odobravanja na pitanje: „da li si poželio svoju baku“.
U dobi obdaništa, roditelji mogu u igru ubaciti i tipku brzog biranja: memorišu tatin i mamin broj u kancelariji, broj bake i djeda na drugu tipku, broj najboljeg prijatelja na narednu i tako redom. Objasnite svoj djetetu koji broj treba pritisnuti da bi dobio recimo baku i djeda i pustite ga da sam to uradi pred vama. Kada im se jave na telefon, šapnite svom djetetu: Sada kaži: „ Dobar dan, ovdje Vanja Bašić“.
Predškolska djeca bi trebala znati telefonirati
Tek nakon pete godine života, djeca mogu jednostavna pravila telefoniranja samostalno obavljati: kako da se javljaju na telefon i šta treba da pri tome kažu. Takođe mu treba objasniti da, kad mu se više ne razgovara sa tom osobom, ne treba jednostavno samo spustiti slušalicu nego da slušalicu treba dati mami ili tati.
Isto tako, djeci treba objasniti da prilikom telefoniranje klimanje glavom nije dovoljno jer osoba s kojom razgovaraju čuje samo njihov glas, ona ih ne vidi. Ovu činjenicu mnoga djeca tek shvataju u predškolskom uzrastu.
U prvom razredu osnovne škole bi se djeca trebala znati javiti sa imenom i prezimenom na telefon, trebala bi znati dati neke kratke informacije i znati se lijepo pozdraviti na kraju razgovora. U ovom izrastu bi trebali djeci objasniti i to da je bolje recimo reći „Mama će brzo doći“ nego „Mama je u WC-u“.