Kod prvog pregleda, kada se utvrđuju trudnoća i njezino tačno trajanje, svim trudnicama osim ginekološkog i ultrazvučnog nalaza, preporučuju se i laboratorijske i mikrobiološke pretrage.
Svim trudnicama se preporučuje utvrditi krvnu gupu i Rh faktor te uraditi KKS, ŠUK, urin,urea, kreatinin, HBV, vaginalni, cervikalni bris, bris na ureoplazmu i TORCH analizu te u 35-oj nedjelji trudnoće ponoviti vaginalni i cervikalni bris.
Zašto je Rh faktor važan u trudnoći?
Kao prvo, nephodno je objasniti šta to znači biti “Rh pozitivan” ili “Rh negativan”. Svi mi imamo Rezus faktor (Rh faktor), većina nas pozitivan, a manji dio, oko 15%, negativan. Ovo može biti problem jedino ako Rh negativna žena zatrudni sa Rh pozitivnim muškarcem a beba naslijedi njegov Rh faktor, a i to nije problem u prvoj trudnoći, nego može biti tek u kasnijim, nakon što dođe do kontakta između mamine i bebine krvi tokom porođaja, kada se mama “senzibiliše” na Rh faktor.
U sljedećoj trudnoći, ako je i ta beba Rh pozitivna, majčino tijelo “prepozna” takvu krv i počne odmah da pravi antitijela, što može da dovede do uništavanja eritrocita bebe i njene anemije. Upravo zato se majkama koje su Rh negativne, a rode bebe koje su Rh pozitivne, u roku od tri dana nakon porođaja, daje tzv. anti D antitijela, koja predupređuju razvitak antitijela.
Zbog svega ovog je važno da znate svoju krvnu grupu i Rh faktor od samog početka trudnoće, a ljekar će vam, ako ste Rh negativni, kontrolisati antitijela. Prisutnost antitijela u majčinoj krvi mora se pratiti testovima tzv. indirektnim antiglobulinskim testom na početku trudnoće te u 6. i 8. mjesecu trudnoće
Kompletna krvna slika (KKS) se radi zbog procjene opšteg zdravstvenog stanja i otkrivanja raznovrsnih poremećaja poput anemija, infekcija, stanja uhranjenosti organizma i izloženosti otrovnim materijama.
Već na početku trudnoće pri prvom pregledu nakon izostanka menstruacije trudnica između ostalog treba uraditi analizu krvne slike: hemoglobin, eritrocite, hematokrit i leukocite. Ako su vrijednosti normalne nisu potrebna dodatna ispitivanja. Ukoliko je krvna slika slabija treba ispitati i količinu željeza u krvi.
Druga vrlo važna i obavezna pretraga je utvrđivanje nivoa šećera u krvi (ŠUK) kako bi se provjerilo postoji li dijabetes, koji u trudnoći može biti opasan ako se ne drži pod kontrolom.
Između 24. i 28. nedjelje trudnoće preporučuje se uraditi oralni test opterećenja glukozom (OGTT ) radi provjere da li postoji gestacijski dijabetes.
Ako rutinsko testiranje urina pokazuje prisustvo šećera u mokraći ili ako imate visoki rizik za dijabetes (porodična anamneza), test ćete raditi i prije 24. nedelje trudnoće. Ako su rezultati normalni, vjerovatno ćete ponoviti test između 24. i 28. nedjelje.
Osnovna analiza je određivanje nivoa šećera natašte, tj. prije jela. Potrebno je da prethodni dan imate laganu večeru, i da oko 12 sati ne unosite ništa od jela. Ovaj test se izvodi tako što ćete izvaditi šećer prije jela, a zatim popiti 3dl rastvora sa 75 grama glukoze.
Tokom trajanja testa ne smete da radite nikakve fizičke akivnosti (pripremite se za tri sata sjedenja u laboratoriji), niti da unosite ikakvu dodatnu hranu ili piće.
Sat vremena kasnije, uzima se uzorak krvi kako bi provjerili nivo šećera u krvi. Zatim se postupak ponavlja poslije drugog a onda i poslije trećeg sata.
U samoj trudnoći vrlo se često javljaju upale mokraćnih sustava. Upravo zbog toga svakoj trudnici treba obaviti pregled urina, odnosno tijekom trudnoće napraviti urinokulturu.
Trudnice koje kod nas vode trudnoću dobiju na svakom pregledu nalaz krvi i urina besplatno.
Urea se izlučuje putem bubrega, a varijacije u vrijednosti uree u krvi mogu upućivati na probleme s bubrezima, jetrom i neke druge poremećaje. U trudnoći se zbog promjena u krvotoku često spušta razina uree.
Metabolizam kreatina i kreatinina se odvija u bubrezima, mišićima, jetri i gušterači. Izlučuje se putem bubrega.
Snižen nivo kreatinina u krvi može se naći u trudnoći.
Vaginalne infekcije nisu rijetka pojava u trudnoći, a u slučaju nepravovremenog prepoznavanja i liječenja one mogu ozbiljno ugroziti trudnoću te dovesti do spontanog pobačaja, prijevremenog poroda, kao i rađanja djeteta niske porođajne težine. Uzročnici infekcija u trudnoći mogu biti bakterije, gljive, virusi ili paraziti.
Trudnicama koje prije trudnoće nisu odradile briseve (vaginalni i cervikalni),preporučuje se da urade između 12. i 16. nedjelje trudnoće zbog otkrivanja uzročnika koji mogu dovesti do gubitka ploda.
Između 35. i 37. nedjelje trudnoće preporučuje se obaviti bris rodnice i perineuma na ß-hemolitički streptokok. Ova bakerija može tijekom poroda prijeći na novorođenče i tako dovesti do rane forme novorođenačke sepse. Otkrivanjem ove bakterije trudnica kreće s tretmanom liječenja antibioticima.
Virusne infekcije:
– Od svih anomalija ploda, tri do deset posto nastaje usljed infekcija majke u trudnoći. Najopasnije su infekcije virusom rubeole, citomegalovirusom, toksoplazmom, herpes virusom i slično. Ove infekcije, naročito u ranim nedjeljama trudnoće, mogu da dovedu do teških anomalija srca ploda, do oštećenja na centralnom nervnom sistemu, jetri i očima, ali i na ostalim vitalnim organima tela.
Za virusne infekcije trudnicama se u početku trudnoće preporučuje uraditi nalaz TORCH.
Zaključak
Za izbjegavanja svih navedenih komplikacija vezanih za trudnoću potrebno je planski, dakle na početku trudnoće i u trećem trimestru trudnoće , napraviti ciljanu mikrobiološku obradu. Ako se neki od spomenutih uzročnika dokaže, tada je potrebno provesti terapiju. Na taj način se mogu izbjeći brojne komplikacije koje sprječavaju ostvarivanje zdrave trudnoće.
Autor: Mri.dr.sci. Dženita Kurtćehajić
