Mnoge žene žive svakodnevno obavljajući dnevne zadatke s pomisli kako je kreativnost neki daleki san. Trošimo sate i sate našeg života na odgovornosti koje se čine besmisleno zahtjevnima, i većinu naše kreativne energije trošimo na rješavanje problema.
Naravno, krize se pojavljuju jedna za drugom, i mi se ubrzo nađemo u začaranom krugu, tačnije, u centrifugi iz koje nikako da izađemo. I pri tome nemamo niti djelić svijesti o tome šta nam ta centrifugalna sila obaveza čini. Znamo samo de se ne osjećamo nimalo kreativno! Uzrok se nalazi u rutini, našem umu koji mora da “čini” da bi živio, našem tijelu koje moramo da “hranimo i čuvamo” da bi se održalo. A šta je sa našom dušom?
Živimo u kulturi sklonoj vidjeti umjetnost samo kao kreativna nastojanja. Slikanje, pisanje poezije, muziciranje; smatraju se kreativnim djelima, i zato ne pomišljamo “baciti se u umjetnost” i zaplivati tim vodama. Izrada jorgana, uređenje doma ili kuhanje gurmanskih obroka, upitni su. Niti se ne razmišlja o podučavanju djece u učionici, planiranju prodajne kampanje ili njezi starijih osoba. Kreativnost je definirana proizvodom.
Istina o kreativnosti je nešto sasvim drugo.
Kreativnost je STANJE bića!
Kreativnost je način kako se odnosimo prema izazovima, kada smo uključeni u projekte ili zadatke koje izvršavamo. Crtež kuće petogodišnjaka može biti jednako kreativan kao dizajniranje poslovne zdrade jednog 50-godišnjaka. Majka koja hrani bebu dok čita svojoj trogodišnjakinji je isto kreativno koliko i posao režiserke koja balansira potrebe između dva glumca, ili dirigentice koja diriguje dvojicom muzičara. Bilo koja od ovih žena može biti uronjena u kreativni tok. Ono što nam se često dešava, a što nipošto ne možemo nazvati kreativnošću je da jednostavno samo obavljamo i završavamo posao i zadatke, i skoro nikada nismo URONJENI u kreativni tok. Kreativno izražavanje, zapravo, zavisi od našeg odnosa prema samom procesu.
Razlika između kreativnog djelovanja i uključivanja u rutinsku aktivnost ima više veze sa cjelokupnim stavom žene na zadatak, nego što se radi o samoj želji za rezultatom.
Kreativnost uključuje otvorenost i svijest o zadatku.
Ako se naš um bori sa mislima o tome šta moramo učiniti sutra, ili je zabrinut zbog neugodnog događaja koji se dogodio prošli mjesec, gotovo je nemoguće ući u kreativni tok. U nekim situacijama moramo prihvatiti da zadatak mora biti izvršen. Izvršavanje postaje osnovna preokupacija, dok um boravi negdje drugo. Ali duša, duša traži kreativni prostor da bi napredovala, a što je posebno važno za ženu i njeno zdravlje.
Žene moraju pronaći vrijeme za posmatranje, i naći izlaz za sve svoje osjećaje. Svima su nam potrebni trenuci koje nazivamo “da razmislimo”. Obično se borimo da dobijemo to vrijeme “da na miru razmislimo”.
Da, to je i taj prostor, kada nam treba da se udaljimo od situacije i obaveza i jednostavno se “posložimo”. Treba nam vrijeme da upijemo sve informacije, vrijeme za njihovo preslagivanje ili pospremanje, a što bi dopustilo našoj intuiciji da pleše s našim analitičkim umom.
Upravo taj proces je ono što hrani naš duh i u njemu otkrivamo koja sve čuda mogu da proizađu iz ove saradnje. Obično u ovom procesu mi iskusimo stanje “bezvremenosti”. Kažemo da nam vrijeme “proleti”. Osjetimo zadovoljstvo u kreativnom procesu, bilo da je to slaganje slagalice s djetetom ili šivenje haljine sa svim detaljima oko boja i uzoraka na koje smo morali obraćati pažnju u procesu. Čak i planiranje sastanka osoblja za sljedeći dan za poslovnu ženu može biti daleko produktivnije i zadovoljavajuće, ako je poslovna žena u potpunosti usmjerena na to, a ne prebiva u razmišljanju o tome šta bi mogla napraviti za večeru kad dođe kući ili se pita hoće li stići u vrtić po dijete na vrijeme.
Kreativnost može biti radosno iskustvo, duboko proživljavajuće, ili bi nas mogla dotaći stara tuga.
U kreativnom stanju potpuno smo otvoreni i bez zidova poricanja koji nas okružuju. Osjećaji teku slobodno, i ponekad su bolni. Ako čitamo priču djetetu i potpuno se uživimo, ponekad ćemo pustiti suzu i duboko se suživiti sa glavnim junacima, baš kao i djeca, toplo, iskreno, bez maske; ili se možemo prisjetiti situacija koje će u nama izazvati emocije. Kada te emocije uspijemo iznijeti na površinu, i prenijeti na “platno”, bilo šta da koristimo kao svoj kreativni izduvni ventil, oslobodićemo se mnogih napetosti, nemira, stresa ili straha, tuge i ljutnje.
Poticanje kreativnosti za ženu je zapravo alat, koji ženi pomaže da osjeti zadovoljstvo, sreću, istjera van sve “duhove”, i ujedno osjeti uživanje u procesu rada koji ima neki svrhovit cilj ili neko dostignuće.
Ali kreativnost ne obećava da neće biti prepreka, frustracija ili neuspjeha. Umjesto toga, kreativnost će doprijeti do vašeg najdubljeg jastva, kontinuirano će vas poticati i izazivati.
Kreativnost je proces transformacije za ženu.
Kada tražite istinski kreativni život, nema povratka! Osjetite te blagodati i pretvorite vaše obaveze u male kreativne radionice, ili ko zna, velika djela!
Za Revoluciju žene: Azra Pleše-Džakulić
