Uredan razvoj predverbalne komunikacije, od samoga rođenja do progovaranja prve smislene riječi, iznimno je važan preduvjet za kasniji govorno-jezični razvoj djeteta. A govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života. Možda i još ranije, još u utrobi, kada čedo sluša glas svoje majke i uči razlikovati taj glas od ostalih glasova, jer ne smijemo zaboraviti da se govor razvija upravo slušanjem.
Dokumentirana iskustva mnogih roditelja otkrila su zanimljivu pojavu: kada je majka u poodmakloj trudnoći (nakon šestog mjeseca, kada je fetusov sluh već razvijen) čitala slikovnicu «svojem trbuhu» prije odlaska na počinak, beba je nakon rođenja prije spavanja najviše voljela slušati upravo tu priču. Također, budući da je razvoj govora usko vezan uz glazbu, zanimljiv je i podatak da muziku koju je redovito slušalo u utrobi novorođenče prepoznaje i voli više od drugih kompozicija.
1. Prva faza – od rođenja do osme sedmice
No, krenimo redom, od prvog dana djetetova života. Prva faza razvoja predverbalne komunikacije, a time i govora, traje od rođenja do osme sedmice, odnosno prva dva mjeseca života. To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. Beba uzdiše, kiše, kašlje, plače kada je gladna ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnogo spontanih pokreta nožicama, ručicama i prstićima, tako također nesvjesno pokreće govorne organe – jezik, usnice, donju vilicu i glasnice. U kriku dominiraju zvukovi slični samoglasnicima, uz blagu nazalnost glasa.
Iako se u prvoj fazi još ne radi o pojavi pravih govornih glasova, ona je vrlo važna za cjelokupni govorni razvoj, jer tada počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih veza u nervnom sistemu. Mozak bebe postepeno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje. Slušanje se razvija tako da beba postaje vrlo osjetljiva na glasove ljudskoga govora. Na početku drugog mjeseca pojavljuje se specifična reakcija na ljudski govor u obliku slušne koncentracije. Između šeste i osme sedmice se, u kontaktu s odraslima, pojavljuje prvi društveni osmijeh.
2. Druga faza – od drugog do petog mjeseca
Druga faza razvoja govora traje od osme do 20. sedmice (od drugog do petog mjeseca). Ta je faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom smijeha i gukanja. Proces uspostavljanja svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem nastavlja se tako da dojenče počinje ovladavati prvim elementom ljudskog govora – intonacijom. Od trećega mjeseca razvija se intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o bebinom stanju, nije nimalo jednoličan, nego je vrlo izražajan i bogat. Beba na razne načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta.
Beba reagira na govor roditelja vlastitim glasovnim reakcijama. Na početku izgovara kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih. Otprilike od 12. sedmice života u zdrave djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje se početno gukanje. Glasovi gukanja pojavljuju se kao reakcija na osmijeh, na govornu i emotivnu interakciju s roditeljima, kada mazimo i grlimo bebu, razgovaramo s njom. Važna uloga druge faze razvoja govora sastoji se u tome da se ostvaruje prelaz od refleksnog spontanog glasanja prema pravom komunikativnom glasanju.
Tako zdrava beba aktivnije guče u prisutnosti odraslih osoba. U četvrtom mjesecu života sposobnost razlikovanja intonacije govora odraslih se usavršava. Pojavljuju se počeci oponašanja i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje s odraslima. Gukanje se sastoji uglavnom od samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se reducirani suglasnici. Glasovi gukanja se javljaju na izdisaju i postaju početkom ovladavanja govornim disanjem.
3. Treća faza – slogovno brbljanje
Treća faza počinje između 16. i 20. i traje do 30. sedmice (četiri-pet do 7,5. mjeseca). U toj se fazi pojavljuju glasovne igre i brbljanje. U usnoj se šupljini sve više stvaraju suglasnici. Beba je već narasla, pa u usnoj šupljini ima više prostora za različita složenija kretanja jezikom. Postepeno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje kasnije prelazi u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu sluhom. To razdoblje je od ogromnog značenja u govornom razvoju, jer se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.
4. Četvrta faza – početno razumijevanje ljudskog govora
Četvrta faza počinje između 20. i 25. i traje do 50. tjedna (5-7,5. – 12,5. mjeseca). Prati se aktivnim slogovnim brbljanjem. Upravo sada, prema svojim akustičkim kvalitetama, glasovi dječjeg brbljanja počinju podsjećati na prave glasove materinskog jezika. Taj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta, pa-pa). Brbljanje postaje socijalno – dijete aktivno brblja u igranju s odraslima, brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle osobe, pruža ručice, igračke, pažljivo sluša ljudski govor.
Kod zdrave djece slogovno brbljanje postaje samostalna komunikativna aktivnost. Istodobno se razvija i početno razumijevanje ljudskoga govora. Dojenče vrlo pažljivo prati na njega usmjerene aktivnosti roditelja i pokušava razumjeti njihovo značenje. Nakon osmog-devetog mjeseca slogovno glasanje postaje mnogo bogatije. Dojenče počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa značenjem, uz gestovnu imitaciju (npr. «pa-pa» praćeno mahanjem ručicom na odlasku).
Razumijevanje govora se intenzivno razvija. Na kraju prve godine života, odnosno razdoblja predverbalne komunikacije, dojenče svjesno reagira na vlastito ime, na riječ “Ne!” i na jednostavan nalog (“Daj mi loptu!”) te usmjerava pogled prema imenovanim osobama i igračkama (“Gdje je tata?”, “Gdje je auto?”). Aktivno se proširuje pamćenje, dojenče živo reagira na promjene okoline, pojavu nepoznatih osoba (krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava neznanca). Posebno je oštra reakcija na odvajanje od majke, što može utjecati na pojavu odstupanja u govornom razvoju. U tom je razdoblju vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s bebom pomoću jarkih šarenih igračaka i predmeta.
Zdravo dijete uvijek živo reagira na novi predmet, ali odnos prema različitim predmetima je različit. Nedostatak predmetne komunikacije s odraslima i rano odvajanje od roditelja mogu ozbiljno kočiti razvoj govora. Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj govora. Dojenče je od sada posebno osjetljivo na usvajanje svih elemenata materinskog jezika. Razvoj govora odvija se usavršavanjem svjesne glasovne percepcije ljudskoga govora, a ne isključivo oponašanjem. Dijete postepeno i svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sistem.
Krik zdravog novorođenčeta je glasan, bistar, čist, s kratkim uzdahom i produljenim izdahom. Simptom rizika (mogućeg razvojnog poremećaja) je kada je dojenčetov krik prodoran ili vrlo tih, kada se sastoji od kratkih naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja i kada beba plače nekoliko dana za redom, a ništa je ne boli i ne smeta.
Simptomi rizika poremećaja u govoru u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak intonacijske izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono, tiho, usporeno gukanje, odsutnost smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku.
Simptomi rizika pojave poremećaja govora tokom treće i četvrte faze su odsutnost ili ukočenost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje koje nije povezano s komunikacijom (kao kod pospanog djeteta), nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih govornih uputa kao što su: “Daj mi!”, “Dođi!”, “Pusti to!”, “Pogledaj me!” i odsutnost govornog oponašanja.
Psiholozi su ustanovili zanimljiv fenomen – na samom početku razvoja govora (u prvoj fazi) beba izgovara glasove prisutne u različitim svjetskim jezicima, ali tokom komunikacije s odraslima jedne jezične sredine sposobnost izgovaranja glasova ostalih jezika postepeno se smanjuje. Poznato je da dijete do 10 godina znatno lakše ovladava stranim jezikom nego starije dijete ili odrasla osoba.
bebe.avaz.ba
