Gledam u kalendar. Sutra prvi i još deset dana… počinje srklet. „Srkletom“ zadnje dvije godine nazivamo rođendan našeg prvorođenog sina, najsretniji dan u našem zajedničkom životu. Sami smo krivi, pomislim, svi mi roditelji novog doba. Svi koji mislimo da naše dijete ne zaslužuje ništa manje od zakupa restorana, igraonice, mađioničara, klauna, keteringa, trospratne fondan torte sa raznim crtanim likovima… I na kraju smatramo da je to sve što mu u životu treba da bude najsretnije dijete na svijetu dok se čupamo iz minusa do narednog veleslavlja.
Sjetim se svojih prijeratnih kućnih rođendana. Mirisi maminih delicija iz kuhinje, domaća torta, graja najboljih drugara uz igru i ples. Uzdahnem. Zašto smo sebi i svima oko nas zakomplikovali taj divan dan?
Ove godine ćemo drugačije, tiho obećam sebi. Ideja je da vratim rođendan svog sina tamo gdje treba da bude, u našem stanu, u njegovoj sobi i među njegovim igračkama. Pinterest, pun ideja, ali nisam previše razmišljala. Napravit ćemo mu kino zabavu uz sve prateće rekvizite i poslastice, uz mamine i tatine mogućnosti: kreativne i finansijske.
Prvo smo pronašli projektor za posuditi, koji je osnova da se ovakvo dešavanje organizuje. Oko izbora crtanog filma nije bilo dvojbe. Iako sam imala veliku želju da djeca pogledaju neki klasik kao npr. Kralj lavova, slavljenik je ostao čvrst pri odluci da su Malci ipak najbolji crtani film ikad snimljen. U skladu sa tim, Google images nudi barem 20 vrsta i veličina Minions maski za dječake, i omiljenih Disney princeza za djevojčice, koje će isprintane na deblji papir biti odličan dodatak ovakvom eventu. Na isti način sam došla do uzorka kutije za kokice i pola posla je već obavljeno. Pozivnice su poslane roditeljima praktično, Viberom, uz oduševljeni prihvat ideje pozvanih.
Torta, 100% home made po narudžbi i želji skromnog petogodišnjaka: šlag, vanilija, čokolada i bombone. Opet posežem za laptopom u potrazi za inspiracijom i pronalazim sve što mi treba. Dok ukućani spavaju izvodim čaroliju nalik na Rudolph’s Bakery sa 24 Kitchen i pravim slavljeničku tortu. Odlazim u krevet oko ponoći zadovoljna sobom i organizacijom uz nadu i vjeru da smo dorasli ovom poduhvatu.
Euforično jutro praćeno ushićenim povicima dječaka koji ne može dočekati početak svog (više puta proslavljenog) rođendana. Pomaže mi u organizaciji svog kina: namješta stolice, bira koje ćemo balone napuhati, raspoređuje grickalice po zdjelicama i jede one koje su mu „pobjegle“. Tata montira projektor, platno (stolnjak), testira zvuk i obavlja generalnu probu puštanja filma. Mala sestra krade servirani smoki. Slavljenik traži da se presvuče i zadovoljno se smješka. Slana torta kao snack je na stolu. Svi sretni.
U zakazano vrijeme stižu prvi gosti. Oduševljena djeca pozivaju roditelje da vide to malo dječije kino, kroz smijeh i galamu biraju sebi maske i pripremaju se za početak projekcije. Kinom se širi miris kokica, sipaju se sokovi i svako bira sebi mjesto. Omiljeni „Malci“ izazivaju prve osmjehe i gledaoci traže od roditelja da napuste prostoriju.
Sve što se dešavalo poslije, najljepša je dječija igra, ples, puhanje svijeće, rezanje torte i druženje koje će naše nasmijano dijete pamtiti kao najljepši rođendan do sad. Mi smo roditelji. Mi možemo sve.
TEKST/FOTO: Erna Šošević
