KAKO se ruska invazija na Ukrajinu intenzivira, djeca u ratnoj zoni doživljavaju razorne posljedice. Ukrajina je izvijestila da je od početka invazije ubijeno 21 dijete, a 55 djece je ranjeno. Ove informacije objavila je ukrajinska pravobraniteljica 2. ožujka.
Deseci djece skrivaju se u skloništima, podrumima i metroima, dok su druga pobjegla iz svojih domova u susjedne zemlje.
Psiholozi i drugi stručnjaci kažu da postoje i problemi mentalnog zdravlja s kojima se ova djeca suočavaju i da je važno da im se, što je više moguće, pokuša osigurati osjećaj stabilnosti.
“Djeca su iznimno osjetljiva na nesigurnost, ne samo fizičku nego i psihičku, a ona može imati dugoročne posljedice”, rekao je dr. Paul Wise, profesor pedijatrije na sveučilištu Stanford, za ABC News.
Rizici za mentalno zdravlje djece u ratnim zonama
Postoje fizički rizici za djecu koja žive u ratnim zonama, poput udisanje dima i pepela od požara i eksplozija koji mogu utjecati na pluća. Ali postoje i rizici za mentalno zdravlje. Istraživanja su pokazala da djeca i obitelji koje žive u ratnim područjima ili bježe od njih imaju povećan rizik od psihičkih problema.
“Kod ratnih situacija iz prošlosti vidjeli smo porast depresije i tjeskobe”, ističe dr. Monica Barret, klinička psihologinja u dječjoj bolnici Orlando Health Arnold Palmer.
Iako neće sva djeca biti traumatizirana, mogu drugačije reagirati na traumatične situacije kojima svjedoče.
“Neka djeca mogu biti uznemirenija, možda će ih biti teže umiriti. Neka djeca u takvim okolnostima sklonija su povlačenju, ne plaču toliko, ne zahtijevaju puno pažnje. Ponekad će ljudi pogledati takvo dijete i reći da se dobro snalazi. Ali ponekad se o takvim stvarima treba najviše brinuti jer se ta djeca povlače i internaliziraju puno toga što se događa”, tvrdi dr. Jack Shonkoff, direktor Centra za djecu u razvoju na sveučilištu Harvard.
Briga o potrebama odraslih pomaže djeci
Shonkoff kaže da je jedan od načina da se osigura dobar ishod za djecu u ratnoj zoni osiguravanje brige i o odraslima.
“Najvažniji čimbenik koji određuje kako će djeca u osnovi preživjeti i ići naprijed nakon ratnog iskustva je priroda odraslih koji se brinu za njih. Ako su roditelji i skrbnici značajno traumatizirani, ne mogu pružiti djeci osjećaj podrške. Potrebe odraslih postaju kritično važne za zaštitu djece”, govori.
On to uspoređuje s prezentacijom sigurnosti tijekom avionskog leta, kada stjuardese govore putnicima da osiguraju svoje maske za kisik prije nego što pomognu drugima.
“To nije način da kažete da ste važniji od svog djeteta. To je način da kažete da vaše dijete neće biti u redu ako se onesvijestite”, kaže.
Što se tiče beba, objasnio je da su jako usklađene s onim što se događa i ako se odrasli ne bave njima, to može naštetiti njihovom razvoju.
“Ako je roditelj traumatiziran ili depresivan, ne može gugutati, ne može uzvratiti osmijeh. To signalizira opasnost za mozak iako beba ne zna što se događa. To može stvoriti pretjerani stres u tijelu, podići upalu i razinu krvnog tlaka”, objašnjava Shonkoff.
Wise dodaje da djeca od odraslih ne traže samo zaštitu nego i razumijevanje i potvrdu o tome koliko bi trebali biti uplašeni.
Djeci je potrebno što je više moguće sadržaja
Barreto je spomenula da je na internetu vidjela snimke ukrajinskih obitelji koje se u skloništima igraju s djecom i učitelja koji ih podučava.
“Djeca više nisu u školama, više nisu u sigurnom okruženju. Održavanje takve strukture može biti od velike pomoći i zaštite i ovim vremenima”, smatra.
Barreto dodaje da iste preporuke vrijede i za djecu u izbjegličkim kampovima. Treba paziti da budu smještena sa svojim obiteljima i da im se osigura vrijeme u kojem će iskusiti “normalnost”, bilo kroz igru ili nastavu.
Izvor: index.hr