Prve sušilice za veš nastale su u Engleskoj i Francuskoj krajem 18. i početkom 19. vijeka.
To su bili veliki metalni bubnjevi, popularno nazvani “ventilatori“, sa probušenim rupama na sebi i ručkom sa strane uz pomoć koje je bubanj okretan iznad otvorenog plamena.
Izum ovog koncepta ne može se dovesti u vezu sa jednom osobom, niti je poznato da je neko tvrdio autorstvo nad patentom, najvjerovatnije zbog činjenice što je veš osušen na ovaj način uvijek smrdio na dim, često bio prekriven i pepelom, a nešto rjeđe i potpuno uništen plamenom.
Prva patentirana sušilica za veš
Amerikanac George T. Sampson iz Daytona, prateći ideju sušilica iz Engleske i Francuske, razvio je sušilicu čiji je bubanj bio unutar pećnice, umjesto iznad otvorenog plamena. Pored toga što je veš manje smrdio i bio zaštićen od otvorenog plamena, sušilica je trošila i značajno manje goriva. Sampson je patentirao sušilicu 7. juna 1892.
Prva električna sušilica
Izumitelj J. Ross More živio je na farmi u Sjevernoj Dakoti početkom 20. vijeka. Umoran od vješanja mokre odjeće vani po izrazito hladnim zimama, prvo je napravio sušnicu u koju je stavio peć i tamo vješao veš koji bi se s vremenom osušio.
Kroz narednih 30 godina Ross će razviti ideju automatske sušilice. Na kraju je i napravio model koji je odgovorio svrsi. Razvio je i plinski i električni model, ali je zbog finansijskih problema, za komercijalnu prodaju morao pronaći partnera. Nakon mnogih neuspješnih pokušaja, Ross postiže dogovor sa “Hamilton Manufacturing Company of Two Rivers” iz Wisconsina. Prve sušilice za veš nazvane “Junski dan” (June Day) u prodaji su se našle 1938. godine.
Izvor: www.enterijer.ba
