Jelena Joksimović, glavna i odgovorna urednica najčitanijeg lifestyle magazina u BiH, Ljepota i zdravlje, samo za GuGu.ba otvoreno priča o svojoj trudnoći, porođaju, porodici i majčinstvu…
Kakva je bila Vaša prva reakcija kad ste saznali da ste u drugom stanju?
Nakon što su mi dijagnostikovali endometriozu, počela sam da posjećujem sve banjalučke ginekologe. Desetak njih su mi saopštili da od trudnoće “najvjerovatnije nema ništa”. Suočavanje s tim riječima je trajalo dosta dugo. U trenutku kada sam prihvatila izrečenu mogućnost, to je prvi put da sam, tako razočarana, bila u stvari opuštena. Godinu i po kasnije, kada sam ipak, ne vjerujući u trudnoću, kupila test, ostavila sam ga u kupatilu i nastavila da nešto radim po kući. Tek kad sam imala sljedeću potrebu da idem u kupatilo, ugledah test koji sam zaboravila, a koji pokazuje dvije linije! Znam samo da sam bila u šoku, gledala sam taj štapić i trudila se da se ne nadam previše. Sjećam se tog dana jasno, a voljela bih da se ponovi jednom. 🙂
Kako su prolazili Vaši trudnički dani? Šta je u tom periodu bili najljepše, a šta najteže?
Prvo tromjesečje je prošlo u mirovanju, jer sam morala da “čuvam” trudnoću, a to je meni, inače jako aktivnoj, predstavljalo veliki problem. Memorija je poprilično stradala, ali srećom, vratila se brzo. Kao nešto najljepše što bih istakla je prvo pomicanje bebe u stomaku. To bih opisala, prvi put ne kao figurativne, “leptiriće u stomaku”.
Prvi susret s bebom svaka majka opisuje na svoj način… Šta ste prvo pomislili kad ste ugledali Vašu bebu? Kako je izgledao taj susret?
Kada su donijeli moju malu štrucu hljeba, čvrsto je spavao. Legla sam pored i gledala sam te pokrete u snu, od smrkavanja do blagog osmijeha. Iako znam da to ima veze samo sa procesom adaptiranja nerava na vanjski svijet, meni je to bio prelijep trenutak. Kao neko upoznavanje njega sa samim sobom. Ja sam tu bila neki medij koji mu je pomogao da dođe. Sjećam se da nisam znala ni da uzmem bebu. Hodala sam oko njega i bojala se da ga uzmem da mi ne bi ispao, da mu ne povrijedim vrat, da ne slomim ruku…
Biti roditelj sigurno je najteža i najljepša uloga u životu. Šta je to što se u potpunosti promijenilo otkako ste postali mama?
Sve se promijenilo. Često kažem, da sam znala da će mi se svidjeti roditeljstvo i da ću biti ovako luda za svojim djetetom, ne bih čekala 31. godinu da se upustim u to. Ali dobro, sigurno sam podsvjesno odabrala pravi trenutak. Ono što se najviše promijenilo je da sam podjetinjila još više. Uživam u druženju s njim, u gaženju lokve u gumenim čizmama, skakanju na trampolini, ljuljama…
Kako usklađujete poslovne i privatne obaveze?
Same su se uskladile. Priznaću da sam se radovala radnim danima nakon porodiljskog, jer sam time vratila bitan dio svoje ličnosti. I ovo je savršen omjer. Do 16 h sam na poslu, ostatak dana sam tu za svoje dijete i neku aktivnost koja meni prija. Mislim da se sve može uskladiti, ako se ne radi preko 8-9 sati. Sve drugo je prilično teško i divim se tim majkama, kao i onima koje su kući sa svojom djecom, jer to svrstavam u kategoriju jako napornog rada.
Problemi s kilogramima, povratak na staru kilažu i u omiljene farmerice, briga je svake trudnice. Da li ste pazili na ishranu tokom trudnoće, ali i nakon porođaja?
Nažalost, prestala sam paziti u petom mjesecu i jela sam po tri kolača dnevno. To je rezultiralo sa 26 dobijenih kilograma i teškim skidanjem istih nakon trudnoće. Evo tek poslije dvije godine sam uspjela skinuti višak. Mogla sam i prije, ali onaj gurman u meni mi nije dozvoljavao.
Da li smatrate da je dojenje jedini ispravan način za ishranu bebe ili nemate ništa protiv adaptirane hrane?
Ja sam dijete odraslo na AD hrani i mislim da mi ništa ne fali, ali sam isto tako veliki zagovornik dojenja, ukoliko nas ne sprečava ništa u tome. Jedino što jednu majku može spriječiti u dojenju je neinformisanost (za to krivim zdravstveni sistem i manjak ponuđene edukacije), negativan stav o tome i neka teža hormonalna stanja. Naime, još uvijek dojim (dječak ima 2,4 godine). U početku je bilo jako teško, porođaj je smiješan kakve sam muke prošla sa dojenjem, ali sam iz nekog razloga izvukla davno spakovanu tvrdoglavost i odlučila da po svaku cijenu dojim.
Ko je odabrao ime vaše bebe? Vi ili suprug?
Suprug je na početku trudnoće nabrojao nekoliko imena, od kojih sam jedno zapamtila, kao “to je to!” I nisam htjela da mu saopštim do pred izlazak iz bolnice. Mislila sam da ću ga iznenaditi, međutim, on je potpuno zaboravio da je uopšte nabrajao imena 7 mjeseci prije. 🙂
Koja je to najsmiješnija stvar koju je vaš sin uradio ili izgovorio?
Sad mi ovo zvuči kao baš teško pitanje. Svaki dan se smijem nečemu, ali mi je teško izdvojiti samo jedan detalj. Možda neće drugima biti smiješno, ali sam plakala od smijeha kada je otišao po krpu i vratio se smrknut i ozbiljan u dnevnu sobu da počisti vodu sa stola, koju sam ja prosula. Imao je manje od dvije godine i stvarno nisam očekivala da će to uraditi. Druga smiješna stvar je kad plače što dajem Lili pseći keks, a njemu ne taj isti.
Imate li kućnog ljubimca? Kakvo je vaše mišljenje o kućnim ljubimcima i bebama u istoj prostoriji?
Da, kujicu Lili, mješanku sa najljepšim očima na svijetu. Osjetljiva sam na nju kao na dijete, jer ona i jeste na neki način moje “dijete”, po količini ljubavi koju osjećam prema njoj. Zvuči kao pretjerivanje, ali Lili je ravnopravni član naše četveročlane porodice. Voljela bih da kod ljudi postoji malo više svijesti o dobrim stranama suživota sa ljubimcima. Da to nisu “dlake”, “obaveza”, “statusni simbol” i slično, nego čista ljubav. Preporučila bih svima da razmisle o tome i ne slušaju primitivne priče. Isto tako, od starijih pripadnika populacije sam čula najgore uvrede na suživot bebe i psa, a isti ti ljudi su rođeni i odrasli na selu, sa čitavim spektrom različitih životinja, stoga mi nije jasan baš taj stav.
Omiljeni trenuci s porodicom su…
Vikend druženja koja traju od momenta kada otvorimo oči pa do navečer. Nekad i pretjerano “trčimo” i pokušavamo stići sve za taj jedan vikend, ali i ta trka mi je draga. Jedva čekam svaki sljedeći vikend.
Šta biste poručili budućim mamama?
Svi učimo iz svog iskustva i to je ono što je prelijepo. Stoga, nemam ništa što bih preporučila osim da uživaju u svakom danu sa svojom djecom. Da se sjete da što manje trebaju brinuti o nekim prolaznim situacijama koje su nebitne za normalno funkcionisanje. Samo osmijeh na lice i poljubac bebici. Biće sasvim dovoljno…
Biti mama znači…
Naš je jezik siromašan da bi se riječima uopšte moglo opisati. Svaka riječ koju bih rekla je preblaga. Pomnožite “divno” sa “neopisivim” i dodajte mu “individualno”. Dobićete ljubav, tako posebnu, za svaku od nas.
