Kao roditelji sigurno imate pozamašan spisak briga. Možda ste na pragu još jedne ako primijetite da vaše dijete ima izmišljenog prijatelja? U prvi mah zvuči čudno ali ovaj put nema razloga za brigu!
Većina male djece se pretvara da su njihove lutke, plišane i ostale igračke žive i stupaju u interakciju s njima. Jedno od istraživanja pokazuje da skoro 40% djece do uzrasta od sedam godina zamijeni ovu vrstu igre imaginarnim prijateljima. Isto istraživanje pokazuje da djeca kreiranjem imaginarnog prijatelja razvijaju odnos jednakosti dok je za mlađu djecu spram igračaka karakterističan roditeljski stav i odnos.
Naime imaginarni prijatelji su prirodan dio zdravog dječijeg razvoja. Djeca kroz interakciju sa svojim imaginarnim prijateljima imaju višestruke dobrobiti. Razvijaju verbalne vještine i samopouzdanje, preuzimaju kontrolu i imaju priliku biti ’najvisočiji, najbrži, pobjednici’, usuđuju se zauzeti za sebe, lakše prevazilaze strahove, vježbaju da kažu ono što im je važno, kreativno koriste slobodno vrijeme. Imaginarni prijatelj je i prilika za ekskluzivnost – dijete ima nešto što pripada samo njemu i što ne mora dijeliti sa drugima. Suprotno naizgled logičnom očekivanju, djeca koja imaju imaginarne prijatelje nisu uskraćena i za one prave, niti stidljiva ili usamljena u odnosu sa vršnjacima. Čini se da imaginarni prijatelji imaju posebnu ulogu u dječijim životima onda kada u porodicu dolazi prinova ili se suočavaju sa gubitkom, stresnim događajem ili nekim teškim iskustvima.
Različita istraživanja pokazuju da 35-65% djece u dobi do sedam godina ima imaginarnog prijatelja. Djeca kreiraju svoje imaginarne prijatelje obično u dobi od tri-četiri godine a sa polaskom u školu imaginarni prijatelji uglavnom prirodno nestaju. Dječaci uglavnom imaju imaginarne prijatelje muškog spola dok su kod djevojčica zastupljeni i jedan i drugi spol. Imaginarni prijatelji nekada nisu ljudska bića te kod djece možemo naći cijeli niz čudesnih bića. Nestrukturirano slobodno vrijeme i prilike svakako doprinose tome da djeca kreiraju imaginarne prijatelje. Tako najstarija djeca u porodici, djeca koja nemaju braće i sestara i djeca koja ne gledaju mnogo televiziju češće kreiraju imaginarne prijatelje. Ponekad imaginarni prijatelji znaju biti dijelom dječijeg i života porodice godinama.
Kako se postaviti?
Ukoliko vaše dijete ima imaginarnog prijatelja jednostavno se opustite i uživajte u kreativnosti! To je prilika da bolje upoznate interese, brige, želje i strahove svog djeteta. Ako je na primjer imaginarni prijatelj prečesto nestašan dijete se možda tako bori sa previše pravila i kažnjavanja. Ukoliko vas dijete izvjesti o tome da se njegov imaginarni prijatelj boji mraka najčešće zapravo govori o sebi a to je prilika da o tome razgovarate sa djetetom. Možete na primjer odgovoriti otvorenim pitanjem: „Zašto misliš da se plaši mraka?“.
Djeca svoje imaginarne prijatelje doživljavaju i opisuju vrlo živopisno ali ipak znaju da nisu dio ’stvarnog života’. Vodite računa o tome da dijete okrivljavajući svog imaginarnog prijatelja ne izbjegava svoje obaveze ili pribjegne neprimjerenom ponašanju. Ako se to ipak dogodi, naglasite da pravila važe i za njihove prijatelje te uvijek dijete uključite u pospremanje onoga što je ’njihov prijatelj napravio’. Dok god to ne remeti vaš svakodnevni život, uključite se na primjer zaista postavljajući tanjir i pribor za jelo i za imaginarnog prijatelja vašeg djeteta kada to ono od vas traži. Prisustvo imaginarnog prijatelja možete čak upotrijebiti i u svoju korist ’izazivajući’ dijete na to ko će se brže obući ili pojesti zdravi obrok. Ipak pazite da i sami ne dodajete dio svoje priče te poštujte želje svog djeteta u vezi s tim koliko ćete biti uključeni u interakciju.
Uživajte u magiji imaginarnih prijatelja vaše djece ali nipošto nemojte biti zabrinuti ukoliko ih nemaju – to ne znači da nisu kreativna te da ne razvijaju svoje sposobnosti!
Izvor: cimpopsihoterapija.wordpress.com