Liječenje parova koji ne mogu imati djece uvijek uključuje detaljne pretrage i razgovor sa svakim partnerom pojedinačno. Žena može istražiti svoj ciklus uz pomoć ginekologa: putem ultazvuka ginekolog prati razvoj jajnih stanica. Osim toga, liječnik može ispitati razine hormona u krvi, prije svega “luteinizirajućeg hormona” (LH) koji izaziva ovulaciju. Ako liječnik utvrdi da je menstrualni ciklus neredovit, plodni se dani još preciznije nego ranije mogu utvrditi pomoću raznih testova urina.
Muškarac također treba otići na pregled: kod androloga (u pravilu je riječ o urologu ili dermatovenerologu) može bez komplikacija napraviti spermiogram. Androlog ispituje sjemenu tekućinu, prije svega gustoću, pokretljivost i oblik spermatozoida. Ispravna je vrijednost najmanje 20 milijuna spermatozoida po mililitru sjemene tekućine, od čega bi polovica trebala biti dobro pokretljiva. Ako vrijednosti spermiograma nisu kakve bi trebale biti, nakon određenog vremenskog razmaka uzorak sjemene tekućine još jednom se daje na ispitivanje. Naime, spermiogram je slika određenog trenutka: tako neka akutna infekcija može privremeno pogoršati kvalitetu spermatozoida. Već sedam dana kasnije rezultati mogu biti znatno bolji.
Spermiogram je slika određenog trenutka
Ako su ciklus i spermiogram uredni, slijedi pitanje: jesu li jajovodi prohodni? To možete saznati laparoskopijom. Liječnik promatra jajovode optičkim instrumentom, koji se kroz trbušnu stijenku uvodi u trbušnu šupljinu žene. Asistent istovremeno putem maternice u jajovod ubrizgava obojanu tekućinu. Ako ta tekućina neometano ulazi u trbušnu šupljinu, sve je u redu: jajovodi su prohodni. Ultrazvukom se mogu pronaći i miomi, ciste ili druge neuobičajene tvorbe na organima, a liječnik tom prilikom može pregledati i maternicu. Daljnjim testovima urina ili uzimanjem brisa s oba jajovoda liječnik će provjeriti postoje li eventualne infekcije.
Stručnjak može provjeriti hormonalni nalaz muškarca pomoću krvnog testa. Pri pregledu će liječnik također opipati testise, mošnje i sjemenovod da bi stručno ocijenio veličinu i oblik testisa. Možda će i kroz debelo crijevo pregledati prostatu i sjemene mjehuriće. Eventualne infekcije isključuju se putem testa urina.Također je moguće napraviti i postkoitalni (PCT) ili Sims-Huhnerov test. Test se radi u vrijeme ovulacije, najkasnije 12 sati nakon snošaja. Tada se s grlića maternice uzima i mikroskopski pregledava sluz da bi se vidjela pokretljivost spermatozoida. Test otkriva je li neplodan sam muškarac ili je problem u okruženju rodnice. U tom slučaju se potkrijepljuje sumnja na eventualnu alergiju na spermatozoide.Nakon serije navedenih pretraga obično se otkrije uzrok neplodnosti. U nekih 40 posto slučajeva riječ je o neplodnosti muškarca, a u također 40 posto slučajeva neplodna je žena. U 20 posto slučajeva neplodna su oba partnera ili uzrok neplodnosti nije moguće pronaći.
Problemi s plodnošću žene
• problemi sa sazrijevanjem jajnih stanica (najčešći uzrok: slabljenje žutog tijela jajnika)
• izostanak ovulacije
• neplodnost prouzročena začepljenjem jajovoda, najčešće uslijed infekcije klamidijom
• endometrioza (zadebljanje endometrija izvan materične šupljine)
• začepljenje grlića maternice zbog sluznih čepova koji se uslijed infekcija ili hormonalnog poremećaja nisu iščistili tijekom ovulacije
• miomi (dobroćudni tumori) u maternici
• stvaranje antitijela na jajne stanice ili spermije
• hormonalni poremećaj (npr. sindrom policističnih jajnika (PCOS) uslijed kojeg dolazi do prekomjerne produkcije hormona prolaktina ili poremećaj rada štitnjače)
• preuranjeni klimakterij: prestanak funkcije jajnika
• rjeđe: urođene organske anomalije jajnika, jajovoda ili maternice • sklonost opetovanom stvaranju cista također može smanjiti plodnost
Problemi s plodonošću muškaraca
• OAT (oligo-asteno-terato-zoospermija) sindrom (najčešća dijagnoza: premali broj, smanjena pokretljivost i abnormalan izgled spermatozoida) • začepljenje sjemenovoda, najčešće uslijed infekcije klamidijom
• proširenje vena u mošnji (varikokela)
• ozljeda testisa (npr. uslijed neke nesreće)
• pojava antitijela na spermatoizoide
• preboljeni zaušnjaci u djetinjstvu
• nespušteni testisi koji nisu pravovremeno korigovani u djetinjstvu
• ranije liječenje kemoterapijom
• anomalije kromosoma (npr. Klinefelterov sindrom kod kojeg muškarac ima x-kromosom viška)
• nedovoljna prokrvljenost
• dijabetes
• nedostatak sjemenovoda (najčešće kod muškaraca s cističnom fibrozom)
• rjeđe: problemi s impotencijom/erekcijom/ejakulacijom
Resource: tr.istanbulbeylikduzuescort.com