Imunizacija ili cijepljenje je veoma učinkovita preventivna mjera zaštite pojedinca i/ili ljudske populacije od raznih zaraznih bolesti. Na ovaj način su kroz istoriju efikasno spriječena sljedeća oboljenja: difterija, žuta groznica, rubeola, tetanus, bjesnilo, mumps, poliomijelitis, hepatitis B i dr.
Postoje dvije vrste imunizacije: aktivna i pasivna. Kod aktivne imunizacije cjepivo se aplicira u obliku oslabljenih, fragmentiranih ili umrtvljenih uzročnika oboljenja ili njihovih toksina. Nakon aplikacije istoga, ljudski imunološki sistem stvara specifična antitijela te time izaziva imunitet protiv te određene zarazne bolesti. Pasivna imunizacija podrazumijeva prisutnost specifičnih antitijela (imunoglobulina) protiv uzročnika oboljenja; te se primjenjuje u slučajevima kada aktivna imunizacija nije moguća.
Prirodno stečena imunost uspostavlja se kontaktom sa uzročnikom zaraze (svakodnevno, “slučajno”); dok se umjetno stečena imunizacija postiže isključivo namjernim intervencijama tj. vakcinama. Vakcina (lat. vaccinus) ili cjepivo sadrži u osnovi oslabljene specifične antigene supstance koje su sastavni dio oslabljenih-atenuisanih; mrtvih-inaktivisanih uzročnika bolesti ili toksina kako je već ranije spomenuto.
Imunologija i mikrobiologija su veoma kompleksne grane medicine utemeljene na dokazima iz prakse, stoga rezultate analize i zaključaka trebamo ozbiljno shvatati. Jasno nam je kako stil života, razina stresa koji svakodnevno preživljavamo, genetika, ali i uticaj okoline definišu i odgovor organizma na lijekove, stoga i na imunizaciju. Nekolicina negativnih reakcija na imunizaciju ne znači da je to u osnovi i loš izbor preveniranja širenja zarazne bolesti; dapače mnoštvo primjera (nekolicinu novijih istraživanja ću navesti u daljnjem tekstu) upravo dokazuje uspješnost iste.
Udruženje “Ljekari bez granica” u proteklom periodu ispitivali su efikasnot i bezbjednost vakcine (VSV-ZEBOV) protiv Ebole čime će biti moguće spasiti mnoge živote na području zemalja Afrike. Do sada ista pokazuje 100%-tnu efikasnost u sprječavanju širenja epidemije. Simptomi ebole su bol u mišićima, naglo povećanje tjelesne temperature, glavobolja, grlobolja te pojačana slabost. Prije svega nekoliko dana objavljen je rezultat dugogodišnjeg istraživanja o izuzetnoj uspješnosti i efikasnosti djelovanja vakcine pneumokoknog konjugata (također je uključena i ekonomska isplativost).
Pacijente obično najviše zanimaju vakcine protiv virusa influenzae obzirom na njegovu ogromnu sposobnost mutacije. Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije su te da osobe starije životne dobi trebaju da se vakcinišu obzirom da je njihov imunitet prirodno oslabljen. Svakodnevno se susrećemo sa kontraverznim mišljenjima treba li se vakcinisati ili ne? Zdravstveni radnici koji sprovode istraživanja i sumiraju dobijene rezultate te donose zaključke na osnovi toga, ne mogu uzeti u obzir sve pojedinosti ljudskoga organizma stoga ne mogu ni, sa sigurnošću, pretpostaviti da neće doći nikada do smrtnog ishoda nakon imunizacije.
No, ukoliko saberemo cjelokupnu korist i štetu od imunizacije i isključimo mogućnost vlastite ekonomske dobiti na uštrb drugoga; možemo zaključiti kako je vakcinacija dobar izbor te kako je mnogo života spašeno zahvaljujući njoj. Niti jedna osoba, koliko god stručna bila, ne može uticati na slobodu donošenja odluke pojedinca, no na osnovi dosadašnjih primjera iz prošlosti i moći savjesnog rasuđivanja svako bi to trebao za sebe jasno i odgovorno odlučiti.
Bitno je naglasiti kako raznovrsna prehrana bogata vitaminima i mineralima uz umjerenu fizičku aktivnost doprinosi jačanju našega organizma. Stoga, štitimo naš imunološki sistem, jer je on prva i posljednja linija odbrane našega organizma od uzročnika svih oboljenja! Zdrav imuni sistem znači zdrava osoba u cjelini!
Piše: mr.ph. Kristina Duspara za nutricionizam.ba
