“Mama, što to seka pije? Lijek. Zašto ja ne mogu dobiti lijek? Seka je
bolesna, ti nisi. Mama, i ja hoću biti bolestan.” I udri u neutješan
plač. Ovo je samo jedan od primjera do kakvih apsurdnih situacija može
dovesti ljubomora među braćom i sestrama
Od snova o složnoj braći koja su jedan drugome najveći oslonac i kući punoj ljubavi do kuće u kojoj ljubomora frca u svim smjerovima vrlo je malen korak. Barem je tako bilo kod mene. Prvi znakovi ljubomore javili su se već pri prvom susretu mog Jana s njegovim sekama, odnosno “pridošlicama” koje su izazvale tektonski poremećaj u njegovoj mirnoj svakodnevici u kojoj su sva pažnja i misli bile usmjerene samo na njega. Bio mu je toliko nepodnošljiv prizor da jednu od njih dojim da nije čak ni protestirao, već bi se nakon pogleda ispunjenog krajnjim gađenjem pretvarao da ne postojimo. Nikada se u životu nisam osjećala tako nevidljiva kao tada. U ostalim trenucima bila sam i dalje njegova obožavana mama s kojom je sve volio raditi, ali čim bi ih ugledao u mojem naručju, zapanjio bi me svojom savršenom vještinom ignoriranja. A imao je samo dvije i pol godine.
Genijalne metode
Ta ljubomora na svaku moju prisnost s blizankama ubrzo se počela manifestirati i na druge načine. Pronalazio je sve moguće genijalne metode da me odvoji od njih i ima ekskluzivno za sebe. Počeo je odbijati da ga bilo tko odvede u zahod osim mene, nitko mu nije smio obrisati musavo lice osim mene, nitko ga nije smio podići kad je pao osim mene i tako unedogled…
Trudila sam se sve to popratiti i udovoljavati mu ne bih li mu dokazala da mi je i dalje jednako važan i da ga jednako volim, ali činilo se kao ništa što činim nije dovoljno. On je tražio sve više i više dokaza. Razvio je nevjerojatnu sposobnost da mu se dogodi nešto bolno i neugodno (pad, ogrebotina, popišane ili pokakane hlačice…) svaki put kad bih hranila ili presvlačila blizanke.
I, kao da to nije bilo dovoljno, još prije nego što su njih dvije navršile šest mjeseci, planula je ljubomora i u suprotnom smjeru. Prvo su se počela događati čudna sinkronizirana urlanja dok smo zajedno išli u šetnju. A onda smo suprug i ja shvatili da njih dvije istodobno počinju vrištati svaki put kad bih ja podigla Jana u naručje. Čim bih ga spustila, u kolicima bi zavladao muk… i mir. To su samo neki primjeri jedne strašne, ljubomorom zasićene atmosfere koja je kulminirala u trenucima kad je netko bio bolestan i trebao više pažnje. Nisam mogla noću tješiti i grliti samo bolesno dijete, već sam ih morala grliti sve troje, mjeriti temperaturu svima troma…
Svi žele sve
Jednostavno nije bilo šanse da nešto netko dobije, a ostali ne. Pa čak ni lijek ili bolest. Kad se razboljelo jedno, svi su htjeli biti bolesni kao da je to neka posebna privilegija i čast. Pokušaji da se ljubomorni ispadi ublaže ili izbjegnu činit će se kao ćorav posao sve dok jednog dana ne čujete: “Mama, idi prvo smiri seku pa se vrati, ne volim kad plače”. I onda shvatite da su se svi savjeti i trud isplatili. Ljubomora je i dalje prisutna u našem domu, ali za utjehu svim budućim mamama dvoje i više djece, uz nju se razvila i velika ljubav među njima pa je sve to ipak podnošljivije. Sada se već događa da svi zajedno tješimo i smirujemo onoga tko plače, a to je ogroman korak naprijed. Evo nekoliko savjeta koji su se meni pokazali najkorisnijima u obuzdavanju ljubomore.
Dolazak nove bebe
Prvorođeno dijete naviklo je biti “kućna beba”, odnosno centar svega – na njega je bila usmjerena sva pažnja, vrijeme, igre, pokloni…. I zaista ne treba čuditi što se kod prvorođene djece razvije ljubomora na malu bebu koja im odjednom sve to “krade”. Svaljivanje krivnje na bebu rečenicama tipa “Ne mogu ti sada pomoći, hranim bebu” ili “Ne možemo ići u park jer beba sada mora ići spavati” samo će raspiriti netrpeljivost starijeg djeteta prema mlađoj sestri ili bratu. Umjesto da mu stalno nabadate na nos bebu, potrudite se pronaći alternativne načine da kažete da ne možete nešto učiniti u određenom trenutku, primjerice “Pomoći ću ti za pet minuta” ili “Ići ćemo u park poslije ručka”.
Osim toga, ključno je da svojim postupcima i riječima starijem djetetu pokažete da je ono i dalje važno i voljeno. Drugim riječima, ne štedite na pohvalama kad god učini nešto dobro i lijepo, a naročito ako je to povezano s novom bebom. Ako spontano nježno zagrli i poljubi bebu (što se vrlo često događa), razbacajte se oduševljenjem i pohvalama zbog toga što je tako divan brat ili sestra.
Pomogne li vam tako što će vam dodati pelenu za bebu, zagrlite starije dijete i ponovite mu koliko ga volite, kako je divno što vam pomaže, kako bi vam bilo teško bez njegove pomoći i slično. Što češće ubacite i neke pohvale koje nisu povezane s bebom, a dodajte i još malo više pažnje i nježnosti u svemu: primjerice, malo češće kažite “volim te” ili se potrudite da navečer osigurate više vremena za maženje i čitanje priče prije spavanja.
Kako ublažiti rivalstvo
Možda to nije ono što biste željeli čuti, ali kako djeca rastu, tako se stvari kompliciraju i po pitanju ljubomore, i u intenzitetu i u broju ljubomornih jer će i ona beba, čim malo poraste, postati ljubomorna na starijeg brata ili sestru. Kako biste epizode ljubomore smanjili koliko je god to moguće, primijenite ove taktike:
Iako se može činiti da jedno dijete uvijek maltretira drugo, a da je drugo uvijek žrtva (te se uloge zapravo vrlo često mijenjaju), nemojte uvijek okrivljavati samo jedno dijete. Čak i ako je jedno od njih počelo svađu, navodnoj “žrtvi” jasno dajte do znanja da ne mora reagirati na svaku sitnicu. Nemojte pretjerano reagirati i dramatizirati oko toga ako jedno dijete često pokazuje ljubomoru prema drugom. Jednostavno priznajte i prepoznajte djetetove osjećaje rečenicom poput “Posve je normalno da ponekad osjećaš ljubomoru”, ali onda dodajte i nešto poput “Ti si također odličan u tako mnogo stvari, na primjer…” ili “Želiš li da nas dvoje odemo u park ili na sladoled?”
Izbjegavajte usporedbe
Uvijek će jedno dijete biti bolje u matematici ili u crtanju nego drugo. Starije dijete vjerojatno će uvijek trčati brže nego mlađe (do određene dobi kad će se to izjednačiti, naravno). U svakom slučaju, izbjegavajte usporedbe njihovih sposobnosti i ponašanja. Radije kažite djetetu da samo usporedi svoje prijašnje vještine sa sadašnjim, primjerice kako bi bilo svjesno je li poboljšalo pisanje i čitanje u odnosu na prije ili uspijeva li sada trčati brže nego prije pola godine.
Privlačenje pažnje
Možda vam se čini da vaša djeca ne čine ništa drugo osim što se nadmeću tko je bolji u čemu. To ne mora uvijek biti pozitivna stvar u smislu želje za napredovanjem, a naročito nije pozitivno ako je riječ o međusobnoj ljubomori ili o natjecanju za privlačenje vaše pažnje. Potaknite ih da surađuju umjesto da se nadmeću jer, što se budu manje doživljavali kao rivali, to će više početi shvaćati koliko je zapravo neprocjenjivo imati brata ili sestru uza se. Suradnju možete poticati na razne načine: navedite ih da se zajedno nadmeću “protiv sata”, a ne jedan protiv drugoga (na primjer da zajedno pokupe sve loptice ili igračke s poda u određenom vremenskom roku, a ne tko će ih brže sve pokupiti); neka rade kao tim (primjerice, ako ih tražite da pospreme svoje ormare, umjesto da se natječu tko će to brže učiniti, neka podijele zadatke tako da jedan traži rasparene sokne i daje ih drugome koji ih spaja); igrajte s njima neku društvenu igru u kojoj će njih dvoje biti na istoj strani protiv vas.
Možda vam se čini duhovito i zabavno da starije dijete zovete “bucko”, mlađe “šlampavi” i slično, no takvi nadimci kod djece često izazivaju ogorčenost, ali i ljubomoru na brata ili sestru. Toliko netrpeljivosti i zamjeranja razvija se samo zato što dijete misli da roditelj (ili oba roditelja) više vole ono drugo dijete.
Stoga se potrudite da u svom rasporedu nađete vremena da svako od djece dobije malo vremena nasamo s vama. To će biti vrijeme “samo za vas dvoje”. To ne mora biti ništa spektakularno, dovoljno je da se zajedno sklupčate na kauču i čitate priče dok mlađe dijete spava ili možete s mlađim djetetom pogledati neki animirani film dok je starije u školi. Važno je samo da svako od vaše djece zna da ima
posebno mjesto u vašem srcu.
Strah od udaljavanja
Duboko u duši svi se mi plašimo mogućnosti da budemo odbačeni, a ni djeca nisu izuzeta od toga. Kod njih je taj osjećaj usmjeren u prvom redu na roditelje pa se tako djeca uvijek plaše da bi njihovo ponašanje moglo na neki način udaljiti roditelje od njih ili da će ih manje voljeti zbog nečega što su rekli ili učinili. Uvjerite svoje dijete da ga volite bez obzira na sve, da ga prihvaćate takvo kakvo jest i da ne mora činiti ništa da bi steklo vašu ljubav jer je već ima u neograničenoj količini. Kako djetetu usaditi sigurnost u vašu bezuvjetnu ljubav? Jedan od načina je da, kad učini nešto loše, ne kažete da je zločesto, već da je takvo ponašanje bilo neprikladno ili ružno. Dijete je kao osoba uvijek dobro, no može pogriješiti, kao uostalom i svi mi. Na taj način možete ispraviti ponašanje, a da pritom dijete nema straha da ga manje volite zbog onog što je učinilo ili da mislite da je ono loša osoba. Još jedna važna stvar je da budete sto posto prisutni, čak i u gestama koje možda smatrate usputnim. Na primjer, umjesto kratkog i automatskog zagrljaja i puse ujutro prije nego što dijete odvedete u školu ili vrtić, priuštite mu topao zagrljaj s osmjehom od uha do uha čim se probudi. Neka vidi koliko vas njegova ili njezina prisutnost veseli i neka osjeti koliko ga volite.
A kako tek blizanci mogu biti ljubomorni!
Blizanci su svijet za sebe, ali i u tom njihovom svijetu itekako postoji ljubomora. Oni se obožavaju i ne mogu jedan bez drugoga, ali borba za pažnju, nadmetanje i dokazivanje počinje doslovno od prvih mjeseci njihova života. Čim primijetite da su prvi put svjesno pogledali jedan drugoga i da je prvotno čuđenje (tko je ovo tu stalno kraj mene?) zamijenilo prepoznavanje, očekujte i prve simptome ljubomore. To su kod nas bile situacije da, kad podignem u naručje jednu, ona druga vrišti dok ne uzmem nju ili dok hranite jednu, druga vrišti zato što mora čekati, ili dok jednoj mijenjate pelenu, druga vam je omotana oko noge i rida jer doživljava to mijenjanje pelene seki kao neku posebnu pažnju koju želi i ona…
To ludilo išlo je toliko daleko da je, kad je jedna trebala dobiti lijek, ona druga plakala jer je mislila da seka dobiva tko zna kakvu poslasticu u žličici. Na kraju sam razvila svakakve metode, od toga da im istovremeno dajem bočice s mlijekom do prevarantske metode da jednoj u žličicu stavljam lijek koji joj je potreban, a drugoj malo vode s medom tako da i ona nešto dobije u toj čarobnoj doznoj žličici.
I naravno, kao i među braćom i sestrama koji nisu blizanci, kako njih dvije odrastaju, tako se i ljubomora mijenja i poprima neke druge oblike. Iako sada, s dvije godine, već pokazuju različit karakter i interes za igračke, nemoguće im je kupiti za rođendan različite igračke jer će jedna uvijek htjeti igračku one druge, uvjerena da je to nešto bolje, i obratno. Što god stavim na tanjur jednoj, mora dobiti i druga, iako to možda uopće ne voli jesti, ali mora biti tu jednostavno zato što to ima i sestra. Ako se krenem pomaziti s jednom, ona druga, koja me trenutak prije odgurnula jer je imala “pametnijeg posla” s nekom zanimljivom igračkom, odjednom juri prema meni i počinje se kao luda verati po meni i jecati “mene, mama, mene, mene…”
Ponekad mi se čini da me konstantno drže na oku, što god radile, te mjerkaju i provjeravaju što i kako i koliko radim s onom drugom. Primjere njihove ljubomore mogla bih navoditi unedogled, no stvar je u tome da, čim riješimo jednu fazu ljubomore ili situaciju koja je izaziva, nastaje neka nova. Gdje je tome kraj, ne znam, ali neki od sljedećih savjeta prilično su mi pomogli da otvorim oči u vezi s nekim stvarima te da izbjegnem ljubomorne ispade barem u nekim situacijama.
Čekanje na svoj red
Kad god je moguće, usredotočite se na pozitivno ponašanje, pohvalite takvo ponašanje i poklonite mu pažnju. Umjesto da svojim blizancima ponudite jednak tretman, usmjerite pažnju i pohvale na onog tko učini nešto dobro i lijepo u nekom trenutku. Na primjer, ako ste jednog uzeli u krilo i malo se s njim pomazili i poigrali, a drugi blizanac je to mirno “otrpio”, makar i samo na nekoliko minuta, pohvalite ga za to kako bi se potrudio to ponoviti. I, naravno, potom i njemu priuštite isti tretman.
Djeca u dobi od dvije i pol godine već mogu razumjeti pojam “čekanja na svoj red”. Možete im to pokazati u različitim situacijama kako biste im pomogli da shvate: na primjer, neka se jedan poigra pet minuta (za početak) novom igračkom, a zatim je red na drugog blizanca.
Jednako tako možete dati jednom tablet na pet minuta, a zatim drugom ili pet minuta ljuljati jednog pa zatim pet minuta drugog. Time ćete ih ujedno naučiti da budu strpljivi i da razviju samodisciplinu jer su to vještine nužne za čekanje na svoj red.
Iako se u dobi od dvije i pol godine već može početi razvijati navika čekanja na svoj red, “smjene” u toj dobi trebaju biti vrlo kratke jer mala djeca mogu imati usredotočenu pažnju samo kratko vrijeme. Još jedna opcija koju možete isprobati kod učenja smjena ili čekanja na svoj red je metoda distrakcije. Ako je jedan blizanac uzrujan i plače dok vi posvećujete pažnju drugom, možete uzrujano dijete smiriti nekom igračkom, knjigom ili nekom zanimljivom aktivnošću koja će mu nakratko odvratiti pažnju te mu olakšati da pričeka dok ne dođe red na njega.
Bez favoriziranja
Ako ste u trenutku ljubomorne epizode prisutni oboje (roditelja), neka svatko od vas uzme jednog blizanca tako da im možete priuštiti jednaku pažnju. To neka uvijek bude prioritet, a obavljanje kućanskih poslova za neko vrijeme ostavite na drugom mjestu. Ovo je isto pravilo koje vrijedi i kod braće i sestara različite dobi. Nemojte nikoga favorizirati niti izgovarati rečenice poput: “Pogledaj kako se tvoj brat lijepo ponaša”, jer one jako pogađaju i ne pridonose smanjenju ljubomore, već upravo suprotno.
Ovo je bio savjet koji mi je otvorio oči jer nisam bila svjesna da činim upravo to – tretiram ih kao jedno iako se radi o dvije posve različite djevojčice. Naravno da je praktično reći “Ja idem van s blizancima, a ti idi sa starijim sinom”, ili “Blizanci će se ići igrati u park” ili “Blizancima za doručak napravi griz”. Ali nemojte zaboraviti da govorite o dvije osobe i da oni moraju razviti svoj identitet i svoju osobnost svaki za sebe. Kad jedan od blizanaca napravi nešto loše, nemojte i drugog uključivati u kaznu. To nije fer i kod onoga koji nije ništa skrivio izazvat će ogorčenost.
Blizanci su partneri
I ovo je za mene bio ključan savjet jer sam podrazumijevala da one ne mogu jedna bez druge. Otkad su se “sreli” u majčinoj utrobi, blizanci su partneri u igri i u daljnjem životu. Gotovo od dana začeća dijele sve, od maternice i majčina mlijeka do igračaka i pažnje. No, pokušajte zamisliti da ste vi neprekidno u društvu iste osobe svake sekunde, sata, dana i godine u svom životu. Užas, zar ne? Dakle, oni se, sasvim sigurno, obožavaju i ne mogu jedan bez drugoga, ali da: itekako trebaju malo odmora jedan od drugoga. Prihvatite i poštujte to.
