Na GuGu portalu ove sedmice smo imali veliko zadovoljstvo ugostiti Goranu Jovanović, autoricu knjige “Ja sam zadovoljan roditelj”, koja je nedavno imala i svoju promociju. Kao što i sama autorica kaže, knjiga je nastala kao rezultat dugogodišnjeg i veoma bogatog iskustva u radu sa osnovcima i njihovim roditeljima.
Kroz svoj rad autorica je imala priliku uočiti mnogobrojne izazove odgajanja, suočavati se s njima i iznaći veoma uspješna rješenja, na zadovoljstvo i roditelja i djece i svojih kolega nastavnika. Svi smo imali priliku pročitati naslove tipa „Kako biti bolji roditelj“, „Kako pravilno odgajati dijete“, „Savjeti za roditelje“, „Uspješno roditeljstvo“… Koliko savjeta zapamtimo? A primijenimo?
Ova knjiga također sadrži savjete, ali sasvim konkretne i za konkretne situacije u kojima se može naći roditelj osnovca, a rezultat su dugogodišnje prakse autorice kao pedagoga-psihologa u osnovnoj školi, ali i prakse zadovoljne majke!
Oni su, prije svega lična provjera da li postupamo pravilno kao pedagog-amater, u najvažnijem poslu na svijetu – odgoju djeteta. Roditeljska ljubav i želja na jednoj strani i profesionalni savjeti na drugoj rezultiraće rečenicom iz naslova ove knjige. Pri tome nikakvu ulogu ne igra stepen obrazovanja roditelja, godine roditeljskog „staža“ niti bilo koja druga“ uloga“, a svi ih imamo mnogo. Zadovoljan roditelj je univerzalna kategorija!
Intervju pročitajte u nastavku, a ujedno imamo i primjerak knjige kojim ćemo nagraditi jednog našeg čitatelja!
Kako ste došli do teme ove knjige, je li nešto što se dugo „kuhalo“ ili je inspirisano nečime specifičnim?
Knjiga je nastajala 22 godine i proizvod je mog svakodnevnog rada s roditeljima mojih učenika. Tekstovi su pisani pojedinačno – kako koji problem „iskrsne“. Pošto se problemi ponavljaju iz generacije u generaciju ja sam svoje prijedloge rješenja stavljala na papir i davala roditeljima na korištenje. Zahvaljujući TKD „Šahinpašić“ i podršci moje škole „Osman Nuri Hadžič“ a naročito mog direktora, gospodina Ševala Dudevića, ta zbirka je pretočena u knjigu da bi bila dostupna i roditeljima osnovaca iz drugih škola.
Kakve su reakcije roditelja na Vašu knjigu?
Za sada nemam mnogo povratnih informacija – knjiga je tek odnedavno u knjižarama – ali ove što imam su odreda pozitivne uglavnom zbog toga što je knjiga pisana jednostavnim jezikom, bez citata drugih autora, „domaća“ je u poplavi sličnih naslova, uglavnom iz potpuno različitih sredina (Amerika, Engleska, itd.) i puna je najkonkretnijih praktičnih savjeta, hronološki poredanih, od pripremljenosti djeteta za polazak u školu do eksterne mature, ekskurzije, profesionalne orijentacije za učenike devetih razreda. Nadam se da sam uspjela pomoći roditeljima u maksimalnom broju situacija u kojima se mogu naći učenici i roditelji osnovaca.
Koji su Vaši prijašnji radovi i jeste li se prije doticali ove teme?
Prije šest godina objavila sam „Priručni vodič za pedagoge-početnike u osnovnoj školi“ i ta je knjiga rasprodata. Kad mladi pedagog počinje raditi on je SAM u školi dok učitelji i nastavnici imaju starije kolege koje im mogu pomoći konkretnim savjetom jer se na fakultetu ne može baš sve naučiti. Čujem od mladih kolega i kolegica da im knjiga koristi i jako mi je drago zbog toga. Naravno da i u njoj ima savjeta za rad s roditeljima, to je svakodnevni posao pedagoga u osnovnoj školi.
Koji su po Vama najveći izazovi odgajanja djeteta u današnjem svijetu?
Mnogi ih je, zaista! Roditelji imaju puno problema u svakodnevnoj borbi za opstanak porodice, bilo da puno rade ili su nezaposleni. Obje situacije su teške i utiču na odgoj djece. Posebno bih istakla preveliku vezanost učenika za elektronske medije, mnogo vremena provode pred raznim ekranima umjesto da kroz pravu dječiju igru razvijaju svoje sposobnosti i vještine. Društvene mreže su najveće zlo, često i sredstvo vršnjačkog nasilja. Djeca su većinom informatički pismenija od roditelja tako da bez kontrole koriste internet…
Jeste li Vi lično imali ovakvih izazova?
Moj sin ima 30 godina i generacija je prvih ratnih prvačića. Dakle, izazovi su u to vrijeme bili sasvim drugačije prirode… Međutim, roditelji su stalno pred nekim izazovima, i u srednjoj školi i na fakultetu i – uvijek! Roditeljstvo je posao od 24 sata i nikad ne prestaje!
Koji je Vama najdraži dio knjige “Ja sam zadovoljan roditelj”?
Ne mogu baš koristiti izraz „najdraži“ ali mislim da je najvažnija priprema djeteta za polazak u školu, prelazak iz razredne u predmetnu nastavu, vrste odgoja gdje se svaki roditelj može prepoznati, promjene u pubertetu, razvod roditelja…
Koliko imate pozitivna iskustva u radu sa školarcima i njihovim roditeljima?
Moja su iskustva za sve ove godine uglavnom pozitivna, naročito u neposrednom radu s učenicima. Neki moji bivši đaci već imaju svoju djecu u mojoj školi, drugi nas posjećuju kad odu iz škole… Mogu samo reći da je međusobno povjerenje i zajednički rad roditelja i škole najvažniji. Volim, također, slikovito reći da, kada se roditelji i škola čvrsto povežu, kad mi poštujemo porodicu i njihovu ljubav prema djetetu, a oni našu struku – da se „Trebević može premjestiti na Ilidžu“ – tolika je to snaga, a sve na dobrobit djeteta!
Jeste li i Vi sami došli do nekih novih otkrića u procesu pisanja ove knjige? 
Čovjek, ako voli svoj posao, u svom radu svakodnevno otkriva nešto novo, a pošto je ova knjiga nastajala tokom mog cijelog profesionalnog rada u osnovnoj školi zaključite sami!
U čemu se roditelji i profesionalci najviše ne slažu?
Nažalost, moram reći da je najveći problem kada roditelji slijepo vjeruju djeci i neobjektivni su, ne uvažavaju struku, čak negativno govore o nastavnicima pred djecom što njima samo šteti. I još nešto, veliki broj roditelja je fokusiran samo na ocjene – po svaku cijenu što bolji prosjek, a nikad ne žele razgovarati o ponašanju djeteta, o njegovim sposobnostima, najboljem putu razvoja… Naša profesija odavno kod dijela roditelja nema poštovanje koje zaslužuje i koje je startna osnova za saradnju i partnerstvo, a na dobrobit djeteta.
U čemu mislite da roditelji najviše griješe, ali i što bolje rade u odnosu na prijašnja vremena?
Upravo sam rekla da roditelji najviše griješe kad ne vjeruju struci i ne poštuju je, pa zato ne primjenjuju stručne savjete i što su nedosljedni u odgoju jer nemaju vremena, živaca… Ne može se dijete „odgajati“ dva dana pa tri ne… To je, kao što sam već rekla, kontinuirani proces i traje doživotno. Najvažnije je živjeti SA svojim djetetom, a ne PORED njega. Samo tako ga možete upoznati „u dušu“, stvoriti odnos bez tajni i tako preventivno djelovati u svim situacijama.
„Napredak“ je najveći u korištenju „pomagača“ – pedagoga, psihologa, defektologa, logopeda, terapeuta. Još nisam u potpunosti zadovoljna – ali tabui su definitivno srušeni! Apelujem na roditelje da uvažavaju stručne savjete i koriste sve „pomagače“ koji su im na raspolaganju, počevši od same škole!
Hvala Vam na vremenu i intervjuu!
Što vi mislite da je potrebno kako biste bili zadovoljan roditelj? Odgovore nam napišite u komentare, a jednog dobitnika knjige “Ja sam zadovoljan roditelj” Gorane Jovanović, odabrat ćemo putem random.org i objaviti 31. januara. Sretno!
UPDATE:
Darivanje je završeno!
Dobitnica knjige “Ja sam zadovoljan roditelj” Gorane Jovanović je… Julijana Boječko Vučić!
Ovo je što Julijana misli da je potrebno kako bi bila zadovoljan roditelj:
“Ja sam zadovoljan roditelj samo ako su mi djeca zdrava. Ostalo je manje više nebitno, i za to smo zaslužni samo mi. Da li će dijete biti dobro, nevaspitano itd. Samo je stvar kućnog odgoja, i u suštitini mi smo ti koji kvarimo svoju djecu. Gledala sam interviu sa gosp. Goranom i baš me je oduševila. Ima odične savjete za mlade ali i nas stare roditelje, tako da bih baš željela ovu knjigu”.
Nadamo se da će dobitnica uživati u ovoj knjizi koliko smo i mi! 🙂
