Istraživanje o vlasništvu posteljice ili placente
Cilj istraživanja ovog rada bio je anonimnim istraživanjem trudnica i žena koja planiraju trudnoću te zdravstvenih djelatnika saznati smatraju li placentu organom ili biološkim otpadom. Bilo je potrebno odrediti stupanj informiranosti žena i trudnica te zdravstvenih djelatnika o načinu pohranjivanja placente nakon porođaja te ispitati stav rodilja s iskustvom vezanih uz upit njihovih ginekologa o zadržavanju placente nakon porođaja.
Metoda istraživanja rada bila je anketiranje. Anonimna anketa provedena je na ukupno 240 ispitanika, od toga 120 trudnica i žena koje planiraju trudnoću te 120 zdravstvenih djelatnika Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić” u Sisku. Anketu nije ispunjavala nijedna osoba mlađa od osamnaest godina. Istraživanje je provedeno putem dvije ankete, jedne za trudnice i žene koje planiraju trudnoću, a druge za zdravstvene djelatnike.
Anketiranje trudnica i žena koje planiraju trudnoću dovelo je do spoznaje da bi veći dio njih želio da postoji pismeni pristanak o zadržavanju posteljice te kako u Republici Hrvatskoj većina populacije smatra da placenta nije biološki otpad, već organ.
Ispitani zdravstveni djelatnici razmišljaju nešto drugačije. Po njihovim riječima, placenta je vlasništvo majke te ne znaju kamo se transportira ili o tome samo nagađaju. Valja naglasiti zanimljivu činjenicu da nijedan od ispitanih ginekologa nikada nije pitao rodilju nakon porođaja želi li zadržati posteljicu, a samo je jedna od ispitanih žena, i to na vlastiti zahtjev, dobila dopuštenje da je zadrži.
Od ukupnog broja ispitanih zdravstenih djelatnika njih 22% razmišljalo je o znanstvenoistraživačkom radu na posteljici, ali s obzirom na to da nema dovoljno stručne literature te placenta nije dovoljno istražena, vrlo su brzo i odustali. Na osobno pitanje kako tretiraju placentu 69% zdravstvenih djelatnika izjasnilo se da je placenta organ, dok 31% odgovara da je ona biološki otpad te je tako treba i tretirati.
Iz provedenog istraživanja može se zaključiti sljedeće:
- 91% ispitanih žena smatra da je vlasnik placente majka koja ju je rodila
- 53% ispitanih žena ne slaže se s tvrdnjom da je opravdano placentu tretirati kao biološki otpad
- 80% ispitanica želi da ih se obavijesti o odlaganju placente nakon porođaja
- veliki broj anketiranih žena, njih 77%, mišljenja je kako placenta pripada osobi koja ju je rodila
- zdravstveni djelatnici (njih 74%) navode da je rodilja vlasnik placente
- na postavljeno pitanje o odlaganju placente zdravstveni djelatnici u velikom postotku (njih 47%) odgovaraju kako ne znaju kamo se ona transportira nakon porođaja
- 93% ispitanih zdravstvenih djelatnika nikad nije pitalo rodilju želi li zadržati placentu nakon porođaja
- 73% zdravstvenih djelatnika smatra kako treba uvesti informiranu suglasnost o vlasništvu i statusu placente nakon porođaja
- samo 22% zdravstvenih djelatnika razmišljalo je o znanstvenoistraživačkom radu na placenti
Anketirajući i analizirajući dobivene rezultate, dolazila sam do novih saznanja. Veliki broj žena (91%) odgovorio je da je placenta vlasništvo majke koja ju je rodila te je smatraju organom. Nakon ispunjenih anketa većina ispitanih žena počela se pitati što je to placenta i koja je zapravo njena uloga te kako to da se nikada nisu zapitale kamo ona odlazi nakon porođaja. Ispitane žene suglasne su kako imaju pravo da ih se informira o funkciji placente i žele da se izrade pravno-zdravstveni formulari (informirana suglasnost) u kojima će dati suglasnost žele li ili ne žele zadržati vlastitu placentu nakon porođaja.
Buduće majke, trudnice i ispitane žene vrlo su dobro informirane, tako da su u visokom postotku odgovorile da je placenta organ, da se ne slažu sa zakonom o pohrani biološkog otpda te da ih liječnici gotovo nikada nisu pitali žele li zadržati vlastitu placentu.
Kod zdravstvenih djelatnika rezultati su nešto drugačiji. Gotovo nitko od ispitanih ginekologa nije pitao žene žele li zadržati placentu nakon porođaja te začuđuje činjenica da se nikada nisu upuštali u razmišljanje zašto se ona tretira kao biološki otpad. Najveći dio ispitanika složio se da je placenta biološki otpad. Isto tako, kažu da ih pacijentice rijetko pitaju kamo odlazi njihova placenta. Vrlo malo zdravstvenih djelatnika, uključujući samo primalje, medicinske sestre i liječnike (a ne i tehničko osoblje te ostale zdravstvene djelatnike), zainteresirano je da napravi znanstvenoistraživački rad na temu placente, ali ističu da nema dovoljno stručne literature vezane uz tu temu.
Ispitane žene u Sisačko-moslavačkoj županiji navode da ih ginekolog nikada nije pitao žele li zadržati svoju placentu, ali isto tako nekolicina njih rekla je da nakon porođaja više nisu ni razmišljale o placenti. Pedeset dva posto anketiranih žena navodi kako su čule da se placenta upotrebljava u farmaceutskoj industriji i u kozmetičke svrhe te da su to saznale preko sredstava javnog informiranja.
Specijalisti ginekolizi iz primarne zdravstvene zaštite na pitanje „Da li ste kao zdravstveni djelatnik ikada rodilji postavili pitanje da li želi nakon poroda zadržati svoju posteljicu?” odgovorili su da se njihovi kolege u bolnicama vjerojatno nikada neće složiti oko toga jer to u našoj zemlji nije zakonski regulirano.
Većina nas vjerojatno nikada nije razmišljala o placenti, a taj čudesni organ predstavlja vezu između majke i djeteta. Dok se svi divimo razvoju fetusa i činu rađanja, zaboravljamo na bitan organ u cijelom tom procesu – posteljicu.
Anketiranje trudnica i žena koje planiraju trudnoću dovelo je do spoznaje da bi veći dio njih želio da postoji pismeni pristanak o zadržavanju posteljice te kako u Republici Hrvatskoj većina populacije misli da placenta nije biološki otpad, kako se tretira, nego organ.