Znam da baš u ovom trenutku držite svoj telefon. Vjerovatno vam je telefon uvijek u ruci ili pri ruci. Pa svima nam je. Zato, učinite uslugu svojoj djeci i njihovoj majci i – fotografišite je. Nju. Majku svoje djece. Ljubav svog života. Onu koja tako predano radi zajedno sa vama da bi porodica bila na okupu i srećna. Da bi bila upravo to što jeste. Slikajte je češće.
Prije neki dan sam gledala fotografije na svom telefonu i shvatila da imam tonu slika svog muža sa djecom, ali da ima jedva poneka na kojoj sam i ja. I za to sam sama kriva. Ili sam uvijek iza kamere ili ne želim da me krišom slika. Zato što uvek mislim kako nisam dovoljno lijepa, sređena, ili kako će uhvatiti loš ugao. Kao da je to važno.
Ali ne mora tako da bude. Svakoj porodici potrebne su fotografije na kojima je i mama. Naravno da uživam kada listam one slike na kojima su djeca zanijeta u igri, sama ili sa tatom. Ali, kada jednog dana sve to digitalno blago djeca budu pregledala, željeće da na njemu pronađu i mamu.
Zato, tate, ako imate pored sebe ženu poput mene, jedne večeri dok bude čitala djeci priču za laku noć, izvadite telefon i fotografišite.
Bez upozorenja.
Bez pripreme.
Samo fotografišite.
Kada je u kuhinji i objašnjava deci da će slatkiš dobiti nakon ručka, fotografišite.
Ako se valja po podu sa djecom ili im pomaže oko domaćeg, fotografišite.
Vrijeme toliko brzo prolazi i djeca rastu kao iz vode. Prije nego što se okrenete, oni će pakovati kofere i spremati se da započnu život van roditeljskog doma.
Fotografišite.
Foto: Halfpoint / Shutterstock.com
Možda zvuči grubo, pretjerano, nezamislivo, ali jednog dana ni nje neće biti i sve što će djeci ostati biće uspomene.
Zato, fotografišite.
Fotografišite da se zabijeleži sva ljubav koju je za njih od prvog dana imala. Fotografišite da se uvijek sjete kako je bila tu za njih. Fotografišite da se ne zaboravi koliko je divna. Nije važno da li joj je kosa čista, da li je u pidžami ili kecelji, molim vas, fotografišite.
Ja sam mamu izgubila kad sam imala 20 godina. Sve što imam danas su fotografije. Gledam fotografije nje koja me drži u krilu smijući se nečemu smiješnom što sam rekla. Zumiram njene oči, njene ruke, ne bih li vidjela da li i moje liče na njene kako godine odmiču.
Takve stvari ne može da uhvati nijedan selfi.
Molim vas, fotografišite.
Vaša djeca i njihova mama će vam jednog dana biti na tome zahvalni.
lolamagazin.com