SIGURNO VAM SE NEKAD DESILO DA VAS DIJETE POGLEDA PRAVO U OČI I KAŽE: “NEĆU”, “MRZIM TE” ILI “NE MOŽEŠ DA ME NATJERAŠ”.
Niste jedini.
Međutim, možete da iskoristite ovu situaciju da unaprijedite svoj odnos sa djetetom, a ne da ga neefektivno kažnjavate. Evo sedam strategija koje će vam pomoći da ostanete prisebni kada ste suočeni sa prkosnim ponašanjem svog djeteta.
1. Nikada ne uzimajte stvari lično.
Vaše dijete ne odbija da jede doručak da bi vas namijerno nerviralo. Ono ne kaže “Nema šanse” da uđe u auto da biste se vi naljutili. Kruto, prkosno i buntovničko ponašanje je signal da vaše dijete želi vezu sa vama. Djeca koja se ponašaju “loše” ne rade to da “privuku” pažnju. Oni to rade jer im je potrebna pažnja i veza sa vama. Najgora stvar koju možete uraditi je da se iznervirate i naljutite.
2. Razmotrite zašto odbijaju.
Zamislite da čim ustanete neko počne da vam govori šta treba da radite. Rekli su vam šta treba da obučete, šta da jedete, kada da napustite kuću, i dalje i dalje. Ne predlažem da dozvolimo djeci da sve sama odlučuju, ali ako shvatite da je njihova autonomija blizu nule možda ćete razumjeti njihovu želju za bar malo moći, čak i ako je to moć da se brani.
3. Razgovarajte sa samim sobom.
Ne postoji bolji alat za održavanje smirenosti od upotrebe pozitivnog samopouzdanja. Da biste usvojili “Ne uzimajte to lično”, moraćete da razgovarate sa sobom o tome šta se dešava ispred vas. To znači da kada vaše dijete kaže: “Ne želim da se obučem”, a vaša prva misao je: “NE ZANIMA ME, OBLAČI SE! “, nemojte to da izgovorite glasno, umjesto toga iskoristite neki gest kao na primjer dubok udah i recite u sebi: “odbija da se obuče, ja hoću da vičem, ali mogu da ostanem mirna”. Kada postanete svjesni šta ne želite da uradite, lakše ćete to kontrolisati.
4. Razmišljajte i poštujte osjećanja.
Dozvolite djetetu osjećanje pobune i toplo se uključite. (Da, ovo je zapravo moguće poslije onog gore razgovora koji ste imali sa sobom.) Pokušajte narativno, “Stvarno ne želiš da izađeš iz automobila. Vidim da se grčevito držiš za sjedište i vjerovatno misliš: ‘Ne, ne, ne, ne izlazim iz kola!’” Zašto ovo radimo? Pravimo pauzu u spirali ljutnje koja će nas sve uvući. Kada mirno predstavljate situaciju vaše dijete se prepoznaje, a kako nema borbe, ne mora da se brani.
5. Budite strogi samo za nebezbjedno ponašanje.
Evo na šta mislim pod ovim: Kada stalno držite predavanja djetetu, ono postane preopterećeno, prepunjeno i više ga ničemu ne možete naučiti. Ako se nebezbjedno ponaša ili ispoljava agresiju, morate to zaustaviti dok oluja ne prođe i reći: “Ne mogu da ti dozvolim da udaraš druge.” Kada na to dobijete “Mrzim te! Ti si najgora mama na cijelom svijetu!”, onda iskoristite gornje savjete i ne postavljajte granice. Korak je načinjen. Umesto agresije, dobili smo (manje strašno) vikanje. Polako idemo ka još boljem ponašanju.
6. Pozitivno gledajte na svoje dijete.
Znajte da je podizanje poštujućih, ljubaznih i produktivnih članova društva maraton, a ne sprint. Ovo je još jedan trenutak za razgovor sa samim sobom: “Moje dijete je mlado i još uvijek uči. Njegov mozak se razvija i potreban mu je blag vodič. Imaj povjerenja u njega da će se promijeniti.” Samo zato što vaše dijete odbija da napusti kuću u 3:30, ne znači da će i dalje odbiti u 3:40. Imajte viziju da će on na kraju postupiti u skladu sa vašim zahtjevom.
7. Koristite humor i igru moći.
Humor, kada se koristi mudro, veoma je vrijedan alat. Izbjegavajte sarkazam i podsmijavanje. Ako se vaše dijete odupire pranju zuba, možete reći: “Hmm, usta su zatvorena, moraću da iskoristim nos i uši.” Gledajte kako se smiju kao i vi, a nakon dovoljno kikotanja će vjerovatno pristati. Koristite moć igre i u igricama dajte djetetu moćniju ulogu. U našoj kući je omiljena igra “Odbrana grada” gdje ja gradim kulu od kockica a klinci pokušavaju da je sruše.
Znam da je teško – stvarno, stvarno teško – da se držite mirno i pribrano u stanju uma koje možete da kontrolišete kada se stvari brzo dešavaju. Zapamtite da vaša djeca uče kako da odrastu gledajući vas. Ovi savjeti će vam pomoći da poboljšate svoj odnos sa djetetom a istovremeno i njegovo ponašanje.
Autorka: Andrijana Maksimović /Zelena učionica
