Danas znamo više nego ikada ranije da je djeci potrebna prisna interakcija, potrebno im je da slušaju i reaguju na jezik i da se uključe u interaktivnu igru. Potrebni su im mir, stabilnost i predvidivost situacije. Svoj djeci je potrebno da osjete da ih drugi cijene i vole, da se njihove nove vještine poštuju i hvale i da su im njihovi roditelji konstantno privrženi i odani.
Sve su to teme nauke o razvoju u ranom djetinjstvu a nova istraživanja daju nam bolji uvid u to šta se dešava u mozgu malog djeteta…Moćne tehnologije za vizualizaciju i detekciju signala iz moždanih struktura otkrivaju neke od tajni živog mozga. Jeste li ikad posmatrali bebu koja posmatra sa velikim iščekivanjem, a onda cikne od sreće kada se iznenada pojavi lice majke koje je bilo sakriveno rukama? Premda, naizgled jednostavna igra sa ponavljanjem, istraživanja nam govore da se u njoj dešava nešto prilično dramatično.
U samo nekoliko sekundi, u djetetovom mozgu odreaguje hiljade i hiljade ćelija. Neke moždane ćelije se „uključe“ dok se neke postojeće veze između moždanih ćelija pojačavaju. Istovremeno se stvaraju nove veze koje dodatno definiraju arhitekturu mozga.Moždane ćelije ili neuroni osnovni su materijal od koga je izrađen mozak. Prije rođenja moždane ćelije se množe nevjerovatnom brzinom. Po rođenju, beba ima 100 milijardi moždanih ćelija od kojih je veći dio međusobno povezan. One ne mogu funkcionisati samostalno, već se moraju organizirati u mreže koje zahtijevaju uspostavljanje biliona veza ili sinapsi među njima. Način na koji se razrađuju, spajaju i međusobno povezuju „strujna kola“ mozga određuje šta možemo raditi, šta želimo raditi, kako razmišljamo, itd.- ukratko određuje ko smo mi uopšte.
Kako mozak stvara veze?
Svaka ćelija šalje signal drugim moždanim ćelijama i prima informacije od njih. Signali u obliku električnih impulsa putuju duž nervne ćelije. Pomoću posebnih hemikalija, oni putuju od ćelije do ćelije, stvarajući pri tom veze. Te veze predstavljaju čudo ljudskog organizma. Jedna ćelija može se povezati sa 15 000 drugih ćelija. Složena mreža veza koja nastane kao rezultat takvog povezivanja naziva se „moždani sklop“. Način na koji je naš mozak „sklopljen“ djelimično zavisi od gena, a djelimično od stimulacija kojima smo izloženi u ranim godinama života.Neposredno nakon rođenja počinje ogromna sinaptička kreativnost. U prvih godinu dana veličina mozga se gotovo utrostruči, te od početnih četvrtinu težine odraslog mozga, dostigne tri četvrtine. Trogodišnje dijete je formiralo bilijardu veza – što je otprilike dvostruko više nego što imaju odrasli. Djeca su biološki programirana da uče tokom perioda ranog djetinjstva. Mozak djeteta proizvodi, dakle, dvostruko više veza nego što je eventualno potrebno. Otprilike u jedanaestoj godini života, djetetov mozak se oslobađa nepotrebnih veza.Kako mozak „zna koje veze treba zadržati“? Sinapse koje su veoma aktivne molekularno se mijenjaju i stabiliziraju. Manje aktivne sinapse odumiru. Razvoj mozga se može opisati kao proces „ili koristi ili izgubi“. To nam objašnjava zašto naši mentalni procesi slabe i postaju manje fleksibilni kako starimo.Rana briga ima odlučujući i dugotrajan uticaj na razvoj ljudi, njihovih sposobnosti učenja i sposobnosti regulisanja emocijaRazne vrste iskustava utiču na razvoj mladog mozga, ali ništa nije toliko bitno kao briga u ranom djetinjstvu. Bebe napreduju kada ih mazimo, držimo u naručjui grlimo. Različite kulture imaju različite načine tješenja dojenčadi, ali najvažnije od svega je da topla briga i pažnja potpomažu zdrav razvoj mozga. Reagiranje na bebina raspoloženja, pravovremena utjeha umjesto stimulacije, imitiranje bebinih zvukova ili igra skrivača sa malim djetetom – sve su to interakcije koje čine dio brige o djetetu. Takođe je poznato da majčino mlijeko sadrži hranjive materije koje su od vitalnog značaja za razvoj mozga, a koje se ne mogu naći u zamjenama za majčino mlijeko.
Kako ishrana utiče na mozak u razvoju?
Razvoj mozga najviše zavisi od ishrane bebe u periodu od sredine trudnoće do druge godine života. Djeca koja su pothranjena-ne ona koja malo jedu, nego ona čija je ishrana lišena adekvatnih kalorija i proteina-ne rastu adekvatno ni fizički, ni psihički u tom periodu života. Nakon rođenja rast mozga u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta djetetove ishrane. Majčino mlijeko obezbjeđuje najbolju mješavinu hranjivih materija neophodnih za zdrav rast mozga, a neophodno je da bebe koje se doje oko 6. mjeseca osiguraju i dovoljan unos željeza. Željezo je od vitalnog značaja za održavanje adekvatnog broja crvenih krvnih zrnaca koja su neophodna za rast mozga jer prenose kisik. Djeci je neophodna i velika količina masti u ishrani – oko 50 % sveukupnih kalorija – do otprilike 2. godine života. Većinu tih masti djeca mogu dobiti kroz majčino mlijeko.Ljudski mozak ima nevjerojatnu sposobnost mijenjanja, ali vrijeme kada se to dešava je od suštinke važnosti.Iako se učenje odvija neprekidno, postoje periodi kada je najbolje učiti određene stvari. Oni se nazivaju „osjetljivi ili kritični periodi“, mnogi su odgovorni za ljudski razvoj, mada nismo posve sigurni koja je tačna dužina tih perioda. Ako djeca ne dobiju neophodnu brigu i pažnju tokom kritičnih razvojnih perioda, ili ako dožive traumu, budu zlostavljana ili zanemarena, onda je razvoj njihovog mozga ugrožen.Kada su veoma mala djeca pod stresom duži vremenski period ili ako su izložena drastičnim traumama, takva iskustva mogu izuzetno oslabiti i usporiti njihov razvoj. Stres sprečava učenje. U funkciji je samo nekoliko sinapsi, dok se ostatak mozga isključuje. U tim ranim godinama života isključivanje određenih funkcija mozga guši motor razvoja. To je jedan od mnogih razloga zašto okruženje u kojem se nalaze mala djeca mora biti oslobođeno prijetnji, bezopasno i pogodno za zdrav razvoj djetetovog punog potencijala.
Mudrost i efikasnost rane intervencije
Studije pokazuju da rana intervencija može imati izuzetno pozitivne efekte na djetetov razvoj i učenje. Znanstvena istraživanja mozga ukazuju na načine postizanja efikasnih intervencija, čak i za neka stanja koja su ranije smatrana neizlječivima. Pravovremene intenzivne intervencije ili programi koji obezbjeđuju pozitivna iskustva za djecu i podršku za roditelje mogu potencijalno imati pozitivan uticaj na razvoj mozga. Intervencija može da podrazumijeva mnogo stvari. Pomaganje majci da tačnije prepozna signale svog novorođenčeta, čitanje priče grupi male djece, kućne posjete novim roditeljima-sve su to intervencije.
