Do 17% djece loše čita i slovka. Duže rečenice su im enigma. Uz pomoć testa ovaj poremećaj sa čitanjem se može rano ustanoviti i to prije polaska u školu. To su otkrili stručnjaci sa Harvard Medical School iz Bostona (US- Massachusetts). Najvjerovatnije da ova studiija može pomoći roditeljima i učenicima: neki roditelji su znali za ovaj poremećaj kod svog djeteta ali nisu naišli na razumijevanje u školi.
Disleksija je poremećaj u učenju čitanja i pored postojanja normalne inteligencije, dobrog vida i sluha, sistematske obuke, adekvatne motivacije i ostalih povoljnih edukativnih psiholoških i socijalnih uslova. Disleksija predstavlja značajno neslaganje između stvarnog (postojećeg) i očekivanog nivoa čitanja u odnosu na mentalni uzrast. Pogađa između 5% i 17% sve djece, objašnjavaju stručnjaci.
Disleksija je, međutim, mnogo više od nesposobnosti čitanja. Ona obuhvata i smetnje senzornog procesuiranja informacija: vizuelne obrade, fonološkog kodiranja i razumjevanja jezika, odnosno smetnje svih modaliteta percepcije koji obuhvataju vrlo brzu obradu informacija. Iako su auditivni deficiti često prisutni kod disleksičnih osoba, ove osobe, također, imaju deficite perceptivnog procesiranja brzo prezentovanih vizuelnih i taktilnih stimulusa.
Tim istraživača posmatrao je 36-oro djece predškolskog uzrasta uz pomoć magnetne rezonance – tomografije. Ista pokazuje aktivnost mozga – koja regija je posebno aktivna, a koja ne. Tokom ovog testa su ona djeca koja u porodici imaju već slučaj disleksije zaista imala smanjenu aktivnost u nekim djelovima mozga – u odnosu na ostalu djecu koja nemaju taj problem. Disleksija je prema nekim istraživanjima nasljedna u 85% slučajeva.
“Već nam je bilo poznato da kod starijih osoba ili starije djece također imaju smanjenu aktivnost na istim dijelovima u mozgu“, objašnjavaju stručnjaci, “Ova nam je studija pokazala da je sposobnost mozga da obradi zvukove jezika deficitarna još i prije nego se djeca i susretnu sa čitanjem“.
“Nadamo se da ćemo na ovaj način rano identifikovati djecu sa rizikom od ovog poremećaja i time pomoći da smanje socijalne i psihološke posljedice, a možda i motivisati škole da za ovakvu djecu obezbijede posebni program“, poručuju istraživači Harvard Medical School iz Bostona.
Ovo istraživanje podržava Ministarstvo zdravstva USA.