Djeca trebaju zaštitu. U svim vremenima. U ophođenju s njima pokazujemo svoje pravo lice. Nema razdoblja u kojem djeca nisu bila zlostavljana i iskorištavana. UNICEF, međunarodna organizacija za pomoć djeci, zbog masovnih povreda prava djeteta, kao prvi korak, donijela je „Povelju o pravima djeteta“ 20. novembra 1959. godine. Od tada je 20. novembar Dan prava djeteta. U uvodnom dijelu ovog dokumenta stoji rečenica koja ukazuje na njegov smjer:
„Čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima.“
20 godina kasnije, 1979. godine – u „godini djeteta“ – podnesen je prijedlog, da se ova Povelja, koja je imala manji značaj kao preporuka, proširi tako da bude međunarodno – pravno obavezujuća.
10 godina kasnije, nakon napornih pregovora, donesena je Konvencija o pravima djeteta sa 54 člana od strane Generalne skupštine Ujednijenih nacija.
Konvencija o pravima djeteta je najviše puta ratificirani dokument o ljudskim pravima u cijelom svijetu, a i pored toga je njena provedba još uvijek u „dječijim cipelama“.
Dječija prava u BiH
Da bi Konvencija o pravim djeteta bila primjenjena i u BiH, da bi se definirali prioritetni ciljevi i mjere koje je neophodno poduzeti u periodu 2011. – 2014. godine, te stvorili što povoljniji uvjeti za život djece i porodice, njihovo zdravo psiho-fizičko odrastanje i uključivanje u društvo i participaciju u odlučivanju, a u najboljem interesu djece, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 155. sjednici održanoj 13. 7. 2011. godine, donijelo je Odluku o usvajanju Akcionog plana za djecu Bosne i Hercegovine (2011 – 2014).
Po podacima dobivenim od IDDEEA, trenutno u BiH ima ukupno 589.262 djece do navršenih 18 godina života. Podatak se odnosi samo na djecu koja su u nadležnim ustanovama izvadili jedinstveni matični broj u periodu od 1995. do 2012. godine. U BiH je u periodu od 1995. do 2012. godine broj djece smanjen sa 48.502 na 22.240, što je smanjenje za 26.262 djece (54.15% od broja djece u 1995. godini).
Najveće smanjenje broja djece je u Srednjobosanskom kantonu (za 78%), Županiji Posavskoj (76%) i Zeničko dobojskom kantonu (75%). Najmanje smanjenje broja djece je u Brčko distriktu (15%), Sarajevskom kantonu (34%) i Bosansko-podrinjskom kantonu (36%).
U Republici Srpskoj u 2012. godini ima za oko 50% manje djece u odnosu na broj djece za izdatim jedinstvenim matičnim brojem 1995. godine. U 2012. broj djece naspram broja djece u 2008. (posljednjih 5 godina) je smanjen za 23%, pri čemu su najveća smanjenja i dalje u Srednjobosanskom kantonu, Zeničko dobojskom kantonu i Županiji Posavskoj (preko 40% u periodu od 5 godina). U Republici Srpskoj u 2012. godini ima za oko 22% manje djece sa izdatim jedinstvenim matičnim brojem u odnosu na broj djece u 2008 godini.
Mjere koje su se poduzele do maja 2013. godine u cilju podrške mladim roditeljima na nivou entiteta i u lokalnoj zajednici iznesene su u prijedlogu Izvještaja o provođenju ovog akcionog plana. Što se tiče populacione politike najviše se radilo u RS-u. Na osnovu Odluke Vlade RS odobren je plasman sredstava za realizaciju projekta „Fond treće i četvrto dijete“ (Svakoj majci koja je rodila treće dijete isplaćeno je 500,00 KM, a svakoj majci koja je rodila četvrto dijete isplaćena su sredstva u iznosu od 400,00 KM).
Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske kontinuirano prati demografska kretanja u RS i analizira trenutne mjere koje se primjenjuju, a koje se mogu svrstati u domen populacione politike. Jedna od tih mjera je i pružanje fnansijske pomoći pri liječenju neplodnosti kod bračnih parova.
U Federaciji BiH postoje razlike u realizaciji ove mjere na kantonalnim nivoima. Na području Bosansko-podrinjskog kantona od 2005. godine kroz kantonalni Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom provodi mjera iz sfere populacione politike. Naime, osim prava na dječiji dodatak, porodica na području BPK Goražde ima pravo i na mjesečnu novčanu naknadu za novorođeno treće i svako slijedeće rođeno dijete bez obzira na imovinski cenzus u iznosu od 40% od prosječne plaće u kantonu.
Nevladine organizacije u Federaciji BiH ističu u svojim izvještajima da na području F BiH ne samo da nisu unapređeni programi podrške mladim roditeljima u odlukama o roditeljstvu već se nažalost ni postojeće ne primjenjuju. U 2011. i 2012. godini, od strane kantonalnih ministarstava za socijalnu politiku, zakonom utvrđena prava majki porodilja na novčanu naknadu za period do godine dana djeteta imala su tendenciju smanjenja, potpunog ukidanja ili neimplementacije. Posebno su ovom destimulativnom politikom pogođene majke porodilje koje nisu u radnom odnosu kojima se novčana pomoć isplaćivala kao jednokratna pomoć, iako je zakonom predviđena kao kontinuirana naknada u periodu za 12 mjeseci od rođenja djeteta, ili nije nikako kao u nekim kantonima.
Takođe se vrlo malo učinilo na institucionalnom nivou za djecu sa posebnim potrebama. Sve što je predviđeno u mjerama Akcionog plana na terenu se ne provodi ili „Kad je u pitanju omogućavanje djeci sa posebnim potrebama da u okviru obrazovnog sistema imaju pravo na dopunsku nastavu i podršku po potrebi može se konstatovati da je ovo predviđeno zakonskim rješenjima ali nema informacija sa terena kako se ovo ostvaruje u praksi.” A ostvaruje se tako da djeca nemaju asistente u inkluzivnoj nastavi, da u učionicama uz 27-28 prvačića učiteljice imaju i po 2 djece sa posebnim potrebama bez asistenata.
Jedan od ciljeva Akcionog plana bio je i suzbijanje nasilja nad djecom te kreiranje djelotvornog i održivog sistema dječije zaštite kojim se ostvaruje pravo svakog djeteta da živi bez nasilja i da ima pravo na zaštitu bez obzira gdje se nalazi, u kući, školi, u zajednici ili instituciji. Ove godine komisije za monitoring trebale bi dati svoje izvještaje i na ovom području. Novinski članci posljednjih godinu dana nisu nimalo ohrabrujući.
Djeca imaju svoja prava, mnogo toga na žalost ostaje još uvijek na papiru, neka kršimo nesvjesno, a neka svjesno…
