Da, sramežljivost je sasvim normalna u periodu odrastanja. Mala djeca se često stide iz dva osnovna razloga. Najčešće dijete jednostavno ima sramežljivu narav. Ako je dijete uvijek bilo mirno, neodlučno i teško prilagodljivo nepoznatim osobama ili grupnim aktivnostima, onda je vjerovatno plašljiv i sramežljiv po prirodi. Takva djeca obično samo trebaju više vremena da bi se prilagodila i osjećala ugodno u novim situacijama.
Ako vaše dijete, pak, postaje sve više stidljivo, može se desiti da se djetetu razvija ankcioznost. Ako je iznenada dijete sve više uz vas, razmislite da li je prije bilo takvo. Ankcioznost se obično razvija između 10 i 18 mjeseci, a smanjuje se do kraja druge godine.
Bez obzira na to koje je objašnjenje za djetetovu stidljivost, preporuka je ista: pomozite djetetu da se osjeća ugodno u društvenim situacijama, dopuštajući interakciju sa drugima onoliko koliko djetetu odgovara. Posjetite prijatelje i rodbinu, polako dijete pokušajte približiti drugima, ali čekajte da dijete počne interakciju sa njima, a ne obrnuto. Nemojte brinuti ako je dijete tokom društvenih aktivnosti odvojeno, a ne direktno u igri ili aktivnosti.
Ako se radi o nekom treningu ili gimnastici na primjer, dopustite djetetu da sjedi u vašem krilu i posmatra drugu djecu, umjesto da prisiljavate dijete da učestvuje. Nekada će dijete biti više zadovoljno ukoliko sudjeluje koliko ono hoće i po vlastitim uslovima, pa i ako samo posmatra ostalu djecu. Nikada nemojte dijete pokušati nagovarati svoje dijete na neku aktivnost koju ne želi, jer ćete time napraviti suprotan efekat.