Da dijete prolazi fazu strašljivosti sasvim je normalno i dio je razvoja. Moguće da se vaše dijete plaši vrtića, tame, vožnje biciklom itd. U ovoj fazi života djeca imaju bujnu maštu, tako da može biti i da se plaše gusara, vanzemaljaca, Djeda Mraza ili sl. Ali također je moguće i da se plaše nečeg iz svakodnevnice: „Nadam se da će mama doći po mene! Nadam se da me neće ujesti onaj cuko kod zgrade!
Nadam se da me neće naljutiti druga djeca!“ Vaš mališan pojima svoju okolinu veoma svjesno – u to spadaju i nesuglasice između roditelja ili briga o računima ili bolesnim članovima u porodici. Neka djeca su po prirodi strašljivija od druge. Najčešće strahovi su strahovi od gubitka (da će se izgubiti, strah da prenoći negdje), strah od izmišljenih figura (dinosaurusa, čudovišta..) strah od životinja, vrtića, tame itd. Vremenom ipak nestaje strah od izmišljenih horor scena ili figura iz fantazije.
Šta mogu da učinim?
Kada se vaš mališan uplaši, uzmite ga u naručje i ohrabite ga ali neka ne ostane samo na tome. Pomozite mu da savlada strah. Zato je potrebno malo kreativnosti ali evo par savjeta:
- Prihvatite strah: ako se boji da će se izgubiti u trgovačkom centru, recite mu da se i vi bojite toga i da treba ostati u vašoj blizini. Kada ga predajete u vrtiću, obećajte da ćete uskoro doći po njega.
- Razgovarajte o strahovima: pokušajte mu logično objasniti zbog čega se nečega boji
- Dajte mu vremena: vaše dijete jača svoje samopouzdanje vermenom, zato ga nemojte ismijavati ukoliko se boji nečega . Uvijek je bolje da dijete svojim tempom savlada strah.
- Pokušajte ga desenzibilirati ako se npr. boji pasa ili neke druge životinje, čitajte mu knjige o toj životinji ili odvedite u posjetu nekome ko ima tu životinju ili u zološki vrt