Visoko osjetljiva djeca su po mnogočemu posebna i iako ih je veliki izazov odgajati, ujedno je to pravi blagoslov jer od tako nježnih i profinjenih duša s istančanim osjećajem za ono što je ispravno roditelj može jako puno naučiti. No, treba to željeti jer, baš kao što američka psihologinja i znanstvenica dr. Elaine Aron kaže u svojoj knjizi “The Highly Sensitive Child”: Da bi imao izuzetno dijete, moraš biti voljan imati izuzetno dijete.
Unatoč velikoj želji i volji, roditeljima ipak trebaju i stručni savjeti kako najviše mogu pomoći da takvoj djeci olakšaju nošenje sa svijetom koji kao da je u svakom svom aspektu za njih pregrub. Dubravka Pešorda, mag. psych., stoga navodi četiri najvažnije stvari koje roditelji mogu napraviti:
1. Naučite ih verbalizirati osjećaje
Djeca svoje emocije na neki način moraju izraziti, a kad to ne znaju ili ne mogu verbalno, dogodit će se vrištanje, jak plač, bacanje stvari i općenito nemogućnost ikakvog smirivanja dok se barem malo ne ispušu. Kad nauče verbalizirati emocije, lakše je i djeci, a i nama da možemo reagirati prije nego što dođe do točke pucanja. Također, kada roditelj verbalizira emocije, to djeci pruža osjećaj razumijevanja.
2. Držite se rutine
Jako je važno da se držite rutine i najavljujete sljedeće korake. Naime, jedan od najtežih zadataka za visokoosjetljivu djecu je trpjeti neizvjesnost i prilagođavati se na neočekivane situacije i podražaje. Zna li što će se sljedeće dogoditi i koliko će to trajati, to djetetu olakšava da se pripremi i umiri.
3. Puno mira
Rutina treba uključivati puno mirnog vremena. Kao što smo već rekli, osjetljivost je zapravo reakcija živčanog sustava koji uznemiruje svaki zahtjev koji pred njega postavimo. Zbog toga je važno dati mu dovoljno vremena da se umiri, a to uključuje provođenje vremena u tihim aktivnostima i u samoći/obiteljskom okruženju te u poznatom prostoru.
4. Više pohvala nego kritika
Visokoosjetljiva djeca vrlo često doživljavaju kritike – upravo zbog nerazumijevanja okoline o kojem smo govorili. Kritike im teško padaju te ih žele na svaki način izbjeći, a kad se unatoč tome dogode, kreće jak emocionalni odgovor u kojem postane vrlo teško do nemoguće objasniti djetetu razlog kritike. Umjesto toga, treba pohvaljivati ponašanja koja su dobra: to će dijete dodatno motivirati da ponavlja takva ponašanja kako bi dobilo još pohvala.
