Ovo je neobično i duhovita lekcija i “pismo” jedne šestomjesečne bebe njegovim vršnjacima. Drage mame pročitajte i javite da li ste se i vi našli u ovakvoj situaciji?
Ok, kod mene je stanje ovakvo. Mama me ima skoro 6 mjeseci. … Prvih nekoliko mjeseci bilo je sjajno – plakao bih, ona bi me podigla i nahranila, u bilo koje doba, i danju i noću. Onda se nešto promijenilo.
Foto: Pixabay
Zadnjih nekoliko nedjelja, ona pokušava da prespava cijelu noć bez buđenja. Prvo sam pomislio da je samo faza, ali postaje sve gore. Pričao sam s drugim bebama i izgleda da je to prilično uobičajeno, nakon što nas mame imaju nekih 6 mjeseci. U čemu je stvar: pa naše mame zapravo nemaju stvarnu potrebu za snom. To je samo navika. Mnoge od njih imale su skoro 30 godina za spavanje – jednostavno im to više nije potrebno. Zato sam smislio plan. Nazvao sam ga “Crybaby” obrt.
POSTUPAK JE SLJEDEĆI:
Noć 1 – plačite svaka 3 sata dok vas ne nahrani. Znam da je teško gledati mamu tako uznemirenu zbog vašeg plača. Imajte na umu da je to za njeno dobro.
Noć 2 – plačite svaka 2 sata prije nego što vas nahrani.
Noć 3 – svaki sat većina će mama početi reagovati brže nakon 3 noći. Neke su mame otpornije i mogle bi se opirati promjeni nešto duže. Ove mame mogu stajati na vratima satima i govoriti šššššššššš. Ne predajte se. Ne mogu ovo dovoljno naglasiti:
DOSLJEDNOST JE NAJBITNIJA!
Ako joj dopustite da prespava cijelu noć bez buđenja i samo jednom, očekivaće to svake noći. Znam da je teško! Ali ona zaista nema potrebu za snom, ona se samo opire promjeni. Ako je vaša mama od onih koje su posebno otporne, pokušajte da prestanete da plačete desetak minuta, tek toliko da se vrati u krevet i zaspi. Tada počnite ponovo. Upaliće KONAČNO! Moja je mama bila budna 10 sati, neprekidno, tako da znam da ona to može. Prošlu sam noć plakao svakih sat vremena. Jednostavno morate donijeti odluku i pridržavati se toga.
BUDITE DOSLEDNI!
Ja plačem iz bilo kojeg razloga koji mogu pronaći. Vreća za spavanje mi je zagolicala nogu. Osjetio sam nabore na čaršavu. Moja zvečka je napravila senku na zidu. Podrignuo sam i podsjetilo me na kruške (a nisam jeo kruške od ručka – otkud sad to?) Mačka je mjauknula (Trebao sam znati. Mama me na to podsjeća barem dvadesetak puta dnevno. LOL.) Jednom sam čak plakao samo zato što mi se svidjeo zvuk iz bebi alarma koji je odzvanjao u drugoj sobi. Pretoplo, prehladno, baš kako treba – nije bitno! Nastavite sa plakanjem! Trebalo je vremena, ali uspjelo je. Nahranila me je u 4 ujutru. Sljedeće noći moj je cilj 3:30. Potrebno je polako skratiti razmake između hranjenja kako bi se poremetio mamin unutrašnji sat.
P.S. Ne dozvolite da vas one gumene stvarčice zavaraju, bez obzira na to koliko ih sisali, iz njih NEĆE izaći mlijeko! Verujte mi.
Beba
Izvor: zelenaucionica.com