Nekada je smatran za rijedak poremećaj, a danas od autizma boluje 1 od 150 djece. U stvari, na skoro svakih 20 minuta je dijagnostikovan novi slučaj. Autizam se odnosi na širok spektar poremećaja, a simptomi mogu biti jaki ili blagi. Djeci oboljeloj od autizma je ograničena sposobnost govora, društvena interakcija je slaba ili nikakva, a obrasci ponašanja su ograničeni i ponavljajući.
Rani znaci ovog poremećaja se pojavljuju u prvoj godini i autizam se može otkriti do 18. meseca. Ipak, dijagnoza se ne postavlja do treće ili četvrte godine života (a i kasnije). Istraživanje je pokazalo da rano otkrivanje i intervencija mogu biti od presudne važnosti za dijete oboljelo od autizma.
Do četvrtog meseca
– nema kontakta očima ili je to svedeno na minimum
– izgleda nezainteresovano za druge ljude
– ne reaguje kada mu se drugi obraćaju bilo da mu pevuše, pričaju ili tapšu
– ne pokazuje interesovanje ni za objekte
– nema društveni osmjeh (da se smije onima koji se njemu osmjehuju, a da ga pritom ne diraju i ne guguću mu)
– ne interesuje ga da gleda lica drugih ljudi.
Do dvanaestog mjeseca
– ne koristi kontakt očima i osmjeh istovremeno
– beba ne brblja (ili bar to brbljanje ne liči na „pričanje“)
– ne gleda u predmete u koje gleda druga osoba
– ne pokušava da podijeli sa drugim ljudima ono što radi ili ono u šta gleda
– ne prati očima osobu koja pokazuje na objekat i kaže: „Gledaj avion!“
– ne upušta se u gestikulaciju prilikom davanja ili pokazivanja igrački
– ne reaguje kada ga oslovite imenom
– ne uperuje prstom na stvari
– ne pokazuje reakciju žaljenja ili zabrinutosti kada drugi plaču
– ne gestikulira (ne maše rukom kada hoće da pozdravi nekoga).
Do dvadesetčetvrtog mjeseca
– ne dijeli interesovanja sa drugima
– ne imitira uobičajene aktivnosti drugih, kao što je čišćenje poda
– ne razvija sposobnost pretvaranja i igranja igara koje to zahtijevaju
– ne izgovara riječi do 16. mjeseca, a spontane fraze od dvije riječi („vidi kuca“, „idu kola“) do 24. mjeseca
Drugi znaci
– Mogu normalno razviti jezičke i društvene sposobnosti, a onda izgubiti neke od njih ili sve.
– Zastupljena je ponavljajuća motorika (kao što je lupkanje rukama ili ljuljanje).
– Fiksacija pogledom na jedan predmet kao što je kašika ili knjiga.
– Ne može da toleriše promjenu u rutini i svojoj okolini, npr. nova četkica za zube ili nova igračka koja treba da zamijeni staru i izgubljenu.
– Preosjetljivost na teksturu, svijetlo i zvuke.
– Usporenost motoričkih sposobnosti (kasno prohodaju, kasno nauče da voze tricikl i da skaču ili poskakuju).
– Više vole da su sami i ne opšte sa vršnjacima na očekivan način; ne pozivaju ih da svrate i da se igraju zajedno.
– Slažu objekte u određenom redu.
– Imaju pretjerane izlive bijesa i teško ih je utešiti.
– Hodaju na prstima.
– Može se desiti da ne uživaju u maženju i da ih drugi dodiruju ukoliko nije po njihovim uslovima.
